Marketing
Zvonimir Balog, covjek i pas 
Dane i tjedne sami, prosla je zima i ljeto,
u sobi nekog hotela zivjehu covjek i pseto.
Jeli su ista jela, pili su ista pica.
Covjek je zivio pseci, jer to je tuzna prica.
Pas se je zvao Petar, covjek se zvao Sava.
U svakome psu je covjek, u covjeku pseto spava.
Godine tako su prosle, postoje takve krize,
covjek, uz narav psecu — dobije zelju da grize.
Ista ih sudba prati, isto ih grije ljeto.
Ne zna se tko je covjek, ne zna se tko je pseto.
Zajedno laju na mjesec — samoca, jad i bijeda.
Covjeku dlaka je bijela, a psu kosa je sijeda
No jednog jesenjeg dana (jer, u jesen lisce zuti,
u jesen svaka ljubav svoj tuzni konac sluti),
gospodar hotela je spavao na svome radnome mjestu
i osmoro dlakavih nogu izislo je na cestu.
Posli su korakom sloznim u susret psecoj sudbini.
Oboje vidjese nebo i zvijezde u daljini.
No odjednom, ocajni jauk razbije grad na pola:
iz prvog ugla banu siva sinterska kola,
i Sivi razapne mrezu na cetiri strane svijeta.
Uzdrhtala je zemlja k'o srce velikog pseta.
Covjek il' pas — svejedno, oboje stanu da laju.
Sada u kolima istim voze se istome kraju.
Jer, ovo je tuzna prica i tuzan konac ima.
Ovo je tuzna prica —
o psima i o psima.
Vratar je sanjao vrata, velika i od zlata,
i kitu krizantema, i ljubav koje nema.
No, cetiri para nogu, dva podvijena repa,
osmoro dlakavih sapa i cetiri oka slijepa
prosli su pored njega. (Covjek i pseto skupa).
Napolju bijase hladno, i kisa ulicu kupa.
Post je objavljen 09.03.2008. u 01:16 sati.