Kad me uhvati želja za poljupcem... uzimam osmijeh.
Odluka.
Gledala sam reklamu za pika-paštetu kad sam ušla u apstinencijsku krizu. Moja je ovisnost što prije trebala biti zadovoljena. Možda je i PMS djelomično bio kriv za to, no iz novonastale situacije postojao je samo jedan izlaz:
nešto slatko
iliti
čokolada.
I to ne bilokakva čokolada. Postala sam teški ovisnik, stoga obične mliječne čokolade nisu nikakvo riješenje. Trebala sam u najmanju ruku čokoladu za kuhanje, a ona s 60 posto udjela kakaa bila bi idealna.
Odlazim na najbliže tržište narkotika koji meni trebaju. Možda riječ tržište i nije prava riječ budući da je u kuhinji moje majke sve besplatno. Otvorivši vrata sjetim se.
Odluka!
Odlučila sam postati "čista".
Pogledam lijevo. Prozor, krpe, i velika zdjela. A u zdjeli zelena, sjajna, sočna, slatko-kiselkasta i uz to puna c vitamina - jabuka.
Pogledam desno. Ormar, a u ormaru... Premda ne vidim, zamišljam... Velika, pravilna, kockasta, slatka, otmjena, ma savršena - čokolada.
Skrenem desno... Jedan korak, dva, tri... Stanem.
"Ajde, jednom u životu budi sama sebi dosljedna." - počinjem pričati sama sa sobom (kriza je postala nesnošljiva)
Okrećem se, hodam, uzimam jabuku, brzo napuštam to mjesto puno grijeha u onom ormaru i odlazim.
"...alpsko mlijeko, ugodno ohlađeno za najnježniju čokoladu..."- čujem treštanje televizije. Gasim ju.
Odluka je ovaj put jača od mene.
Kad me uhvati želja za ljubavlju... uzvraćam pogled.
Post je objavljen 09.03.2008. u 00:21 sati.