«Vladala je opća depresija i neimaština. Prve su se snašle žene. Masovno su odlazile u Italiju čuvati uglavnom nepokretne starce. S tugom sam gledala majke svojih prijateljica, nekadašnje profesorice, službenice, trgovkinje, a sada prijevremene penzionerke, kako zarađuju perući stražnjice bogatih Talijana.
Ponekad bih povezla neku od tih umornih žena na putu do Rijeke.
Stajale bi na cesti i stidljivo autostopirale, jer su izgubile posljednji autobus, odlazeći u kupovinu svih onih prijeko potrebnih stvari s kojima će obitelj prehraniti do sljedećeg mjeseca. Vukle su gomile plastičnih vrećica i podsjećale me na ona davna vremena kad smo masovno harali Trstom u potrazi za najnovijim modelima traperica. Sada su se stvari izmjenile. Bili smo sluge koji kupuju samo ono najnužnije. Tada bi mi pričale svoja tužna iskustva. Nekadašnje Ljubice su postale Violete, Slavice su postale Glorije, čak ni imena nisu
mogle zadržati. Gubile su identitet, dostojanstvo, snagu. Jednostavno se tako moralo, jer pranje talijanskih stražnjica je hranilo na desetine tisuća obitelji ovog kraja.“
__________________
Nisam planirala ovakav post, potakla me Zmajka sa sličnom temom. A i željela sam da blogeri koji nisu iz našeg kraja saznaju nešto o tome.
Odlomak se odnosi na ratno vrijeme i tužno je što se situacija nije izmjenila, još uvijek te iste žene, koje bolest u međuvremenu nije spriječila, rade iste poslove.
Kad slušam statistike o tome kako je svaka treća žena u Hrvatskoj zlostavljana ili izložena seksualnom maltretiranju na poslu, pomislim ponekad kako je to pretjerivanje, jer u svojoj okolini ne znam takve slučajeve. Možda ćete me razuvjeriti vašim iskustvom.
Ali, istina jeste kako su žene ipak u drugom planu u svim područjima života, u mojoj domeni dobiju nekakve pozicije jedino ako im treba netko tko će marljivo odrađivati posao, sklapati satnice i pisati izvještaje.
Nemojte misliti kako ovo pišem zbog toga što se možda osjećam zakinutom, jer spadam u one koje se nikad ne bi prihvatile rukovodeće funkcije, jednostavno me to ne zanima.
Također nisam nikakva feministica, iako često zagovaram žensku stranu, jer me i one znaju živcirati sa svojim idejama o ravnomjernoj podjeli posla s muškarcima, čak i oko guljenja mrkve.
Ipak sam danas osjetila potrebu da obilježim taj dan, makar i na ovaj način.
* I čestitam svim dragim blogericama, pokušavam od jutros ostaviti komentare ali mi ih ne prihvaća, valjda smo zagušile blogosferu..
Što vi mislite o svemu tome?
Post je objavljen 08.03.2008. u 12:42 sati.