Pregled posta

Pješačke konačnice (razne)

Najprije ćemo riješiti zadaću iz zadnjeg posta. Iako pomalo neobična pozicija, ipak odgovara prethodnoj temi. Pogledamo li pažljivo uočavamo da je crni u iznudnici i ne smije se micati sa c8 jer bijeli izvlači damu. Ostaje mu samo igrati lovcem. S druge strane i bijeli je ograničen na poteze svojega kralja. Ako odigra 1. Kb1? onda bi se nakon 1...Lb2 našao u patu. Ali ako bi crni bio na potezu onda bi on poslije 1... Lb2+ 2. Kb1! izgubio jer bi se našao u duploj iznudnici jer bi morao vući kraljem i jedan od bijelih pješaka bi izišao u damu. Imamo, dakle, tipičan slučaj pozicije u kojoj bijeli želi izgubiti jedan tempo i predati potez supaniku. Ali kako napraviti poznati manevar "trokuta"? Bijeli kralj je ograničen potezima po prvom redu a za trokut mu treba druga dimenzija ! To je polje g2 i trokut se može napraviti na f1-g2-g1. Poslije ove analize dobitak je lagan: 1. Kd1 Lb2 2. Ke1 Lc1 3. Kf1 Ld2 4. Kg2! Le1 5. Kg1! (sada crni mora nazad! jer bi poslije Lf2+ bijeli odigrao Kf1 i iznudnica je tu) 5... Ld2 6. Kf1 Lc1 7. Ke1 Lb2 8. Kd1 La1 9. Ke1 i sad smo tamo gdje smo bili na početku ali je sada na potezu crni i već znamo kako bijeli dobiva.

Pješačke konačnice su vrlo osjetljive i vrlo često se događa da slabiji igrač u potezu ili dva, dođe iz dobivene pozicije u remi ili čak izgubljen položaj.U konačnicama drugih figura grješke se ne kažnjavaju tako rigorozno kao što je slučaj sa pješačkim. Tu je od nevjerojatne važnosti da li će kralj doći na jedno ili drugo polje, da li će pješak biti pokrenut sada ili potez kasnije, da li će se angažirati na daminom ili kraljevom krilu, a pri tom uvijek treba računati koji će pješak prije stići do izlaznog polja i promocije. Kad se sve ovo ima u vidu onda je od velikog značaja pažljivo proučavanje svih dosadašnjih tipova konačnica i svladavanja načela koji su u njima izloženi.
Pa ipak, bilo bi nepošteno kad ne bi priznali da nisu samo amateri izloženi nepreciznostima u ovim konačnicama nego su to i igrači najvišeg zvanja - velemajstori! Primjerice, u slijedećoj poziciji iz daleke 1970. godine sa šahovske olimpijade u Ziegenu između tada dvojice renomiranih velemajstora :



Letimičnim pogledom ćemo ustanoviti da crni ima pješaka manje ali su njegove nade vezane uz slobodnog pješaka na e4. Pa ipak bijeli ima dobitak ali samo ako gura svoje slobodne pješake kako treba! On to nije učinio: 1. g7? Kf7 2. h6 Kg8 3. Kf5 Kf7! i remi jer bijeli mora voditi računa o crnom e-pješaku. Umjesto toga, bijeli je imao lagan dobitak o kojem govore udžbenici još iz 19. stoljeća. Bijele pješake treba postaviti na g6 i h7 ( a ne na g7 i h6). Razlika je ogromna: 1. h6!! Kf6 2. h7 Kg7 3. Kg4 Kh8 4. Kf5 Kg7 5. Ke6! e3 6. h8D+ Kh8: 7. Kf7 i bijeli dobiva. Isto ovo bi se dogodili i s tempom manje 4... e3 5. Kf6 e2 6. Kf7 e1D ali slijedi mat 7. g7+ Kh7: 8. g8D+ Kh6 9. Dg6 mat.

Sličan primjer ali nešto kompliciraniji (s pješakom više ali protiv vezanih pješaka ) imamo i u partiji s omladinskog prvenstva svijeta :



Bijeli ima pješaka više na kraljevom krilu i prijeti stvaranjem dvaju slobodnih i vezanih pješaka. Ipak, ti pješaci ne mogu lako napredovati ako im ne pomogne kralj. On je, pak vezan uz obranu crnog slobodnjaka i nebi smio prijeći svoju polovinu ploče. Glavni adut crnoga je slobodni d-pješak i dobro centralizirani kralj koji je spreman zaustaviti bijele pješake na kraljevom krilu, ali i da priskoču u pomoć svojim pješacima (ako bijeli pokuša "minirati" sa a2-a3). Zadatak bijeloga bi se, dakle, mogao provesti u tri faze
1. Udaljiti crnog kralja iz centra
2. Dovesti vlastitog kralja na b2 i zaprijetiti a3
3. Kad se raščisti situacija na daminom krilu(Ka3:) vratiti se na polje d3 i gurnuti pješaka na b4 čime se razbija i poslijednje uporište crnog.

1. h4! Kf4 2. Kd2 Ke5 3. Ke2 Kf4 Sada je Van Der Sterren, kao bijeli, povukao 4. h5 i time sam sebi otežao dobitak. Trebalo je povući 4. Kd3! Ke5 5. g5 hg5: 6. hg5: Kf5 7. f4 Kg6 8. Ke4 Kh5 9. Kf3 Kg6 10. Kg4 Kg7 11. f5 (kraj prve faze) 11... Kf7 12. Kf4 i nema smetnje za menavar Ke4-d3-c2-b2 i zatim povući a2-a4(druga faza). Poslije toga, pješaci na daminom krilu bili bi razbijeni i provela bi se treća faza. No partija je tekla drukčije. Bijeli je zamislio potiskivanje crnog kralja na rub ploče a potom njegovo matiranje.
4... Kg5 5. Kf1 Kf4 6. Kf2 Kg5 7. Kg3 Kf6 8. Kf4 Ke6 9. Ke4 Kf7 10. f4 Kf6 11. Kf3 Ke6 12. g5 Kf5 13. g6 Kf6 14. f5 Kg7 15. Ke4 Kf6 16. Kf4 Kg7 15. Ke5! i to je ta zamisao bijelog da stigne za jedan tempo brže od crnog, 17... d3 18. f6+ i crni može odstupiti na dva načina i to: I. 18... Kg8 19. f7+ Kg7 20. Ke6 d2 21. Ke7 i dobiva, ili II. 18... Kf8 19. Ke6 d2 20. g7+ Kg8 21. f7+ Kg7: 22. Ke7 d1D 23. f8D+ Kh7 24. Df7+ Kh8 25. Df6+ Kh7 26. Dg6+ Kh8 27. Dh6:+ Kg8 28. Dg6+ Kh8 29. Df6+ Kh7 30. h6! i dobiva.

Pokatkad u pješačkim konačnicama ne odlučuje broj pješaka nego njihov raspored. Za to nam kao primjer može poslužiti konačnica iz partije Capablanca - Ed. Lasker, London 1914.



Crni ima pješaka više, uz to još i dva slobodnjaka, pa ipak mora voditi računa o opasnoj prijetnji g5-g6 i h6 pa ne bi mogao zaustaviti promociju pješaka u damu! Dakle, ne treba se zavaravati da crni stoji bolje, jer ima pješaka više, već se mora organizirati obrana od vrlo jake prijetnje stvaranja slobodnog bijelog pješaka na kraljevom krilu. Ako bi, primjerice, crni povukao 1... Ke5? (što se i dogodilo u partiji), Capablanca je vješto iskoristio ovu nebudnost 2. h6!! i dobio jer ne ide 2... Ke6 zgog 3. g6 itd. Da je prekoputa slavnom Kubancu sjedio svjetski prvak dr Emanuel Lasker a ne , američki majstor Eduard Lasker, partija bi završila "normalno" 1... Ke6! 2. Kd4: f4 3. Ke4 f3 4. Kf3: Kf5=.

I na kraju mali zadačić:


Crni vuče i remizira

Post je objavljen 08.03.2008. u 10:25 sati.