Metode koje đavao koristi u borbi i u prijevari bilo onih koji teže za krepošću, bilo onih koji se nalaze u ropstvu grijeha
Moraš znati, kćeri, da đavao ne nastoji drugo doli oko naše propasti i da se ne bori sa svima istim oružjem.
Za početak, opisujući neke od njegovih borbi, njegovih metoda i prijevara, izlažem ti razna čovjekova stanja.
Neki se nalaze u ropstvu grijeha, a da ne misle o tome kako bi se oslobodili. Drugi se žele osloboditi, ali ništa ne poduzimlju. Treći misle da se nalaze na putu kreposti, a zapravo se od nje udaljuju. Četvrti, napokon, nakon što su stekli kreposti, padaju s još većom propašću. O svima ću potanko govoriti.
XXVIII. poglavlje
Lukavština i prijevare koje đavao koristi s onima koje drži u ropstvu grijeha
Držeći nekoga u ropstvu grijeha, đavao ne nastoji drugo doli zaslijepiti ga sve više i odmaknuti ga od bilo kakve misli koja bi ga mogla dovesti do spoznaje njegova nesretna života. Ne samo da ga odmiče od misli i nadahnuća koji ga pozivlju na obraćenje drugim protivnim mislima, nego ga spremnim i poticajnim prigodama obara u isti grijeh ili u druge još veće. Stoga, postajući sve više slijep u vlastitoj sljepoći, sve više se baca na grijeh te se na njega navikava tako da od sljepoće ide u još veću i od grijeha k još većemu, gotovo u jednom začaranom krugu protječe njegov bijedan život sve do smrti, ako Bog ne intervenira svojom milošću.
Lijek tome, koliko je do nas, jest da onaj tko se nađe u ovom nesretnom stanju bude potaknut da dade prostora misli i nadahnuću koji ga iz tame pozivaju na svjetlost, vapeći iz svega srca svome Stvoritelju: "Gospodine moj, pomozi mi, pomozi mi brzo i izbavi me iz ove tame grijeha." Ne propusti više puta ponoviti ovaj vapaj na ovaj ili sličan način.
Ako je moguće, uteći se odmah kojem duhovniku tražeći pomoć i savjet kako bi se oslobodio neprijatelja. Ako ne možeš odmah k njemu, uteći se svom brižnošću k Raspetome bacajući se licem na zemlju pred njegovim svetim nogama; također se uteći Djevici Mariji, tražeći milosrđe i pomoć. I znaj da u ovoj brižnosti stoji pobjeda, kako ćeš razumjeti u sljedećem poglavlju.
XXIX. poglavlje
Umješnost i prijevare kojima đavao drži vezane one koji bi, poznavajući vlastito zlo, htjeli osloboditi ga se.
Zašto naše dobre odluke često nemaju učinka
Oni koji već poznaju iskvaren život koji žive i koji bi htjeli promijeniti, redovito bivaju prevareni i pobijeđeni od đavla sljedećim oružjem: kasnije, kasnije, sutra, sutra. Želim prije ovo razjasniti i osloboditi se ove ludosti kako bih se s većim mirom posvetio duhovnom životu. Ova zamka je mnoge uhvatila i još uvijek hvata. Razlog tome je naša nemarnost i naša nesposobnost budući da se u jednom poslu koji se odnosi na spasenje duše i na slavu Božju ne uzima sa spremnošću ono toliko moćno oružje: sada, sada! Zašto kasnije? Danas, danas! Zašto, dakle, sutra govoreći samome sebi: "Ali kada bi mi se dopustilo ono kasnije i sutra, bi li put spasenja i pobjede bio prije htjeti biti ranjen i podvrgnut novim neredima?"
Budući da vidiš, kćeri, da kako bi izbjegla bilo ovu varku, bilo onu iz prethodnoga poglavlja i kako bi nadvladala neprijatelja, lijek se sastoji u spremnoj poslušnosti božanskim mislima i nadahnućima. Govorim o spremnosti, a ne o dobrim nakanama jer ove često lako nestaju i mnogi su se u njima našli prevareni zbog raznih razloga.
Prvi, već spomenut, jest u tome da naše nakane nemaju za temelj nepouzdanje u sebe i pouzdanje u Boga. To nam ne dopušta da uvidimo vlastitu veliku oholost, a iz koje proizlazi ova varka i sljepoća. Svjetlost, kako bismo ih spoznali, i pomoć, kako bismo im doskočili, dolaze od Božje dobrote. Bog nam dopušta da padnemo i preko pada nas poziva da prijeđemo od pouzdanja u nas same do pouzdanja jedino u njega te od naše oholosti do poznavanja nas samih. Stoga, ako želiš da tvoje nakane budu učinkovite, potrebno je da budu snažne, a bit će snažne kada se ne budu temeljile na pouzdanju u nas same, tj. kada budu ponizno utemeljene na pouzdanju u Boga.
Drugi razlog zbog kojega bivamo prevareni u dobrim nakanama jest taj što pri formuliranju nakane ciljamo na ljepotu i na vrijednost kreposti koja privlači sebi našu slabu i mlaku volju koja potom, braneći se pred poteškoćama koje su nužne za stjecanje kreposti, uzmiče natrag jer je neiskusna i slaba. Ti se, pak, navikni da su ti mnogo draže poteškoće koje sa sobom nosi stjecanje kreposti, negoli same kreposti jer ako zaista želiš posjedovati kreposti, hrani ovim poteškoćama svoju dušu sad s malo, sad s puno hrane. I znaj da ćeš to brže i učinkovitije pobijediti samu sebe i svoje neprijatelje što velikodušnije prihvatiš poteškoće te što ti budu draže.
Treći razlog jest da naše nakane ponekad ne teže niti kreposti niti božanskoj volji, nego vlastitome interesu. A to se događa redovito s nakanama koje se donose u vrijeme duhovnih naslada i u vrijeme poteškoća koje nas jako pogađaju i zbog kojih ne nalazimo drugu utjehu doli u odluci da se posve predamo Bogu i kreposnu vježbanju.
Ti, kako ne bi u ovome pala, u vrijeme duhovnih naslada budi jako oprezna i ponizna u nakanama, osobito u obećanjima i zavjetima, a kada se nađeš u poteškoćama, neka tvoje nakane budu usmjerene na strpljivo podnošenje križa i uzdizanje prema Božjoj volji odbacujući bilo kakvu zemaljsku utjehu, a ponekad čak i nebesku. Neka jedna bude tvoja molba i jedna želja: da ti Bog pomogne podnositi svaku protivštinu, a da ne okaljaš krepost strpljivosti i da ne učiniš što krivo pred Gospodinom.
XXX. poglavlje
Prijevara onih koji misle da hode prema savršenstvu
Nakon što su neprijatelj i njegove prijevare pobijeđene u prvom i drugom naletu, o čemu sam već govorio, đavao hiti ka trećemu. On se sastoji u tome da se mi, zaboravivši neprijatelje koji nas upravo napadaju i koji nam nanose štetu, bavimo željama i nakanama o visokim stupnjevima savršenstva. Posljedica je da smo neprestano prekriveni ranama kojih ne liječimo, a naše nakane cijenimo kao da su već učinjene i na taj način mi postajemo sve više oholi. Događa se da ne želimo podnijeti nikakvu malu stvar ili riječ nama protivnu, a trošimo vrijeme u dugim razmatranjima o nakanama da podnesemo velike kazne, čak i one čistilišne, iz ljubavi prema Bogu. Budući da u ovome niža osjetilna strana ne osjeća odbojnosti kao da bi bila neka daleka stvar, mi bijedni se uvjeravamo da smo dosegli stupanj onih koji stvarno strpljivo podnose velike stvari.
Ti, dakle, kako bi izbjegla ovu varku, odluči i bori se s neprijateljima koji su ti blizu i koji protiv tebe ratuju. Tako ćeš sebi pojasniti jesu li tvoje nakane stvarno istinite ili lažne, jake ili slabe i hodit ćeš prema kreposti i savršenstvu kraljevskim putom kojim su drugi već prošli. Ali protiv neprijatelja od kojih redovito nisi uznemiravana ne savjetujem da poduzmeš boj osim ako ne predvidiš da bi te svaki trenutak mogao napasti: kako bi se tada pripremila i bila jaka, prikladno je da prije doneseš dobre odluke.
Ipak, nikada ne sudi vlastite odluke kao već postignute rezultate premda si se određeno vrijeme na ispravan način vježbala u krepostima: u njima budi ponizna, boj se same sebe i svoje slabosti te, pouzdavajući se u Boga, čestim molitvama njemu se utječi kako bi te učvrstio i kako bi te čuvao od opasnosti, na osobit način od svake preuzetosti i pouzdanja u samu sebe.
U tom slučaju, premda se ne mogu nadvadati neki mali nedostaci koje nam Gospodin ponekad ostavlja kako bi nas naučio ponizno upoznati i sačuvati kakvo dobro, ipak nam je dopušteno odlučiti se da dosegnemo i najveći stupanj savršenstva.
XXXI. poglavlje
Varka i lukavštine koje đavao koristi kako bismo napustili put koji vodi kreposti
Četvrta varka, gore spomenuta, s kojom nas zli demon napada kada vidi da ispravno hodimo prema kreposti, sastoji se od različitih dobrih želja koje potiče u nama kako bismo od vježbanja u kreposti pali u porok.
Osoba, nakon što oboli, strpljivom voljom ipak ide naprijed podnoseći bolest. Lukavi protivnik, koji zna da se tako može steći navika strpljivosti, predlaže joj brojna dobra djela koja bi mogla učiniti u različitom stanju te se trudi uvjeriti je da bi, kada bi bila zdrava, bolje služila Bogu, koristeći sebi, ali i drugima. I nakon što je u njoj pokrenuo ove želje, polako ih povećava tako da postane nemirna jer ih ne može izvršiti kao što bi htjela. I kako one u njoj postaju sve veće i snažnije, tako u njoj raste i uznemirenost od koje je neprijatelj malo po malo vješto vodi do nestrpljivosti zbog bolesti ne kao bolesti, nego kao zapreke onih djela koja bi tako žarko htjela izvršiti zbog većega dobra.
Kada ju je potom doveo do ove točke, s istom joj spremnošću iz razuma oduzima cilj služenja Bogu i dobra djela i ostavlja joj golu želju da se oslobodi bolesti. Budući da se ne događa prema njenoj volji, uznemiruje se na način da postaje posvema nestrpljiva. I tako, od kreposti koju je vršila pada u suprotan porok, a da i ne primijeti.
Način na koji se treba čuvati i suprotstaviti ovoj varci je da, kada se nađeš u kakvu uznemirujućem stanju, budeš jako pažljiva te ne daš prostora željama ma kako dobrim koje će te, budući da ih ne možeš izvršiti, zasigurno uznemiriti. I u tome trebaš sa svom poniznošću, strpljivošću i predanjem vjerovati da tvoje želje ne bi imale onaj učinak o kojem si se uvjerila budući da si strašljiva i nestabilnija nego što se smatraš. Ili pomisli da Bog u svojim skrivenim sudovima ili zbog tvojih krivnji ne želi od tebe to dobro, stoga se radije strpljivo snizi i ponizi pod njegovom slatkom i moćnom rukom (usp. 1 Pt 5,6).
Isto tako, budeš li spriječena od duhovnika ili iz kojega drugog razloga na način da ne možeš učiniti kada želiš svoje pobožnosti i osobito primiti svetu pričest, ne uznemiruj se i ne uzbuđuj zbog želje prema njima nego, oslobodivši se svake svoje vlastitosti, obuci se dobrohotnošću svoga Gospodina govoreći samoj sebi: "Ako oko božanske providnosti ne bi vidjelo u meni nezahvalnosti i manjkavosti, ne bih bila spriječena primiti presveti sakrament; videći, pak, da mi moj Gospodin ovim otkriva moju nedostojnost, neka je zauvijek hvaljen i blagoslovljen. Uistinu, uzdam se, moj Gospodine, u tvoju neizmjernu dobrotu: učini da ti, zadovoljivši ti i svidjevši ti se u svemu, otvorim svoje srce da bude raspoloženo svakoj tvojoj želji kako bi ga ti, ulazeći duhovno u njega, utješio i ojačao protiv neprijatelja koji nastoje udaljiti ga od tebe. Tako neka bude učinjeno sve ono što je dobro u tvojim očima. Stvoritelju i Otkupitelju moj, neka tvoja volja bude sada i uvijeke moja hrana i moja potpora. Ovu te milost samo molim, Ljubavi slatka: da moja duša, pročišćena i oslobođena od svake stvari koja se tebi ne sviđa, bude uvijek urešena svetim krepostima i bude uvijek spremna na tvoj dolazak i koliko ti se svidi da sa mnom raspolažeš."
Ako se budeš pouzdala u ove upute, sa sigurnošću znaj da ćeš u bilo kojoj želji za dobrom koje nećeš moći ostvariti, bilo zbog naravi ili zbog demona, kako bi se uznemirila i udaljila od puta kreposti, ponekad i zbog Boga koji iskušava tvoje predanje njegovoj volji, uvijek imati prigodu udovoljiti svome Gospodinu na način koji se njemu sviđa. Upravo se u tome sastoji prava pobožnost i služba koje Bog želi od nas.
Kako ne bi izgubila strpljivost u tegobama, s bilo koje strane one dolazile, upozoravam te također da ti, koristeći se dopuštenim sredstvima koje su koristili Božje sluge, ne koristiš ta sredstva sa željom i s ciljem da budeš oslobođena tegoba, nego jer Bog želi da se njima koristimo. Ne znamo, naime, sviđa li se božanskom Veličanstvu da se oslobodimo tegoba tim sredstvom. Ako bi drugačije učinila, upala bi u više zala: lako bi upala u nestrpljivost budući da se stvari ne bi događale prema tvojoj želji i prema tvojim nakanama ili bi tvoja strpljivost bila manjkava, ne sasvim od Boga prihvaćena i stoga malih zasluga. Naposljetku, upozoravam te ovdje na jednu đavolsku skrivenu varku koja se odnosi na našu ljubav prema nama samima, a koja se u određenim prigodama običaje prikriti i braniti vlastitim manjkavostima. Na primjer: ako se radi o kakvu bolesniku malo nestrpljivom zbog vlastite bolesti, vlastitu nestrpljivost skriva pod koprenom revnosti za prividnim dobrom. On kaže da njegova briga ustvari nije nestrpljivost zbog tegoba koje uzrokuje bolest, nego razborito žaljenje koje je on sam dopustio stoga jer druge osobe, zbog službe koju mu čine ili zbog kakvih drugih razloga, trpe štetu i uznemirenost.
Na isti ambiciozan način, tko se uznemiruje zbog nezadovoljene časti, ne pripisuje to vlastitoj oholosti i taštini, nego drugim razlozima o kojima se jako dobro zna da ga u drugim okolnostima ne uznemiruju i o kojima uopće ne vodi računa. Isto tako, bolesnik se ne brine podnose li i oni, za koje tvrdi da se mnogo žaloste zbog zabrinutosti za njega, iste tegobe i iste štete zbog bolesti kakve druge osobe.
Ovo je jasan znak da korijen žalosti tih osoba ne treba gledati u drugim ili u drugom razlogu, osim u odbojnosti koju imaju prema stvarima protivnima vlastitim željama. Ti, pak, da ne bi pala u ovu ili u druge pogreške, uvijek strpljivo podnosi bilo kakve tegobe i bilo kakve kazne dolazile one od bilo kojih uzroka, kako ti već rekoh.