Pisuci o Crvenom Peristilu i afirmirajuci ga, nakon dugogodisnjeg
ignoriranja javnosti i kritike, u casopisu Quorum iz 1989. g., Zeljko Kipke
za ilustriranje teksta dobio je hrpu negativa od Vladimira Dodiga Trokuta, a
Borisa Cvjetanovica zamolio je da iz tog materijala napravi nekoliko
fotografija koje su tom prilikom i objavljene. Negativi (njih 151) nakon
toga su ostali kod Cvjetanovica koji ih je ocistio i konzervirao, znajuci da
je rijec o dragocjenom materijalu. Kako godinama nitko nije pitao za njih,
poceo je razmisljati kako ih pokazati javnosti. Poznato je, naime, da o
djelovanju grupe Crveni Peristil, kao i pojedinih njezinih clanova, postoji
vrlo malo materijalnih tragova i dokumentacije. Sami clanovi grupe nisu
sustavno i planirano biljezili svoj rad niti cuvali artefakte; Pave Dulcic,
spiritus movens splitske konceptualne scene, i Tomo Caleta davnih su dana
pocinili samoubojstvo, a preostali clanovi: Slaven Sumic, Denis Dokic,
Radovan Kogej (te jos nekoliko "fluktuirajucih" pojedinaca) o svojem su
djelovanju dugo godina odbijali javno govoriti.
...
Imajuci u rukama doista rijetku gradu vezanu za najznacajnije aktere grupe
Crveni Peristil - Pavu Dulcica i Slavena Sumica, prijatelje iz splitske
"umjetnicke" skole i, kasnije, studente likovnog smjera Pedagoske akademije,
Cvjetanovic je zelio osvijetliti i demistificirati jedan segment njihova
zivota i promisljanja umjetnosti u razdoblju koje je prethodilo Crvenom
Peristilu, od 1966. do 1968. g. Planirao je objaviti knjigu fotografija,
poredanih redom snimanja, koje prati komentar jednog od autora fotografija
i/ili nekog od clanova grupe. Splitski umjetnik Petar Grimani upoznao ga je
sa Sumicem i Dokicem te su oni, prije nekoliko godina, komentirali svaku
pojedinu fotografiju, sto je zabiljezeno diktafonom.
Iako su sredstva za realizaciju knjige visekratno trazena, nazalost dosad
nisu odobrena. No, u sijecnju 2008., Grimani je uspio organizirati izlozbu
fotografija pripremljenih za knjigu, u Splitu, u povodu cetrdesete
obljetnice akcije Crveni Peristil.
...
Fotografije koje su vecinom snimili sami Dulcic i Sumic prikazuju ih kao
dvadesetogodisnjake u drustvu prijatelja, s likovnim radovima koje su u to
vrijeme radili, uz nezaobilazne splitske topose kojima su se cesto kretali i
u njima boravili: Matejusku, rivu pokraj Lucke kapetanije, Dioklecijanove
podrume, restoran-brod Dioklecijan.Godine 1966. posjetili su Venecijanski
Biennale i fotografirali izloske koji su im likovno bili bliski i
zanimljivi. Fotografije s putovanja po Nizozemskoj, Danskoj, Svedskoj... te
brojne fotografije iz Pariza rekonstruiraju njihovo kretanje, izgled,
okruzenje, aktivnosti i moguce utjecaje. Pratimo bojanje kombija prema
Pavinom nacrtu, izradu vjetrenjace za arhitekta koji ih je povezao kao
autostopere i ugostio u svom domu, Pavin rad s kalendarom za 1968. Tu su i
djevojke u sarijima ciji izgled im je bio zanimljiv te poneka obiteljska
fotografija. Izbor fotografija nije raden, kao ni njihova interpretacija;
fotografije prate Sumicevi i Dokicevi iskazi dani, doduse, nakon vise od
trideset godina.
...
iz teksta Markite Franulic
koncepcija: Boris Cvjetanovic i Petar Grimani
izlozba ostaje otvorena do 9.4.2008.
Galerija Nova, Teslina 7, Zagreb
Post je objavljen 05.03.2008. u 00:59 sati.