Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/prophetanemo

Marketing

Nastavak laganinjosa i put u nepoznato

Još jedan rebus. Ako se nađe kakav iskusnik ili iskusnica, drage ću volje doznati tko je isto smislio prije parsto mjeseci ili tako nešto.



Budući da sam prije par dana ispucao ono čime svojim žrtvama ispirem mozgove, to ću sada improvizirati. Da nije tako kako je, bilo bi jamačno vrlo slično, a improvizirao bih pod nekim drugim poluprozirnim izgovorom što će reći da sam odveć lijen, a da bih tipkao nešto smisleno i smišljeno. Ipak, kroz nekoliko tjedana, mjeseci ili godina, otipkat ću nešto smišljeno (tek trebam smisliti) dok se smislenost odgađa na neodređeno. Naravno, imajte na umu da imam na umu da sam zadovoljan svojom definicijom smisla kao nečega što je uključeno kad se (na koji već način) krećemo u smjeru ispunjenja svrhe (što god si mi stavili na to mjesto), ali istu riječ redovito koristim kao zamjenu za "ovaj sklop nekog vraga znači".
Govornik bi sad uzeo zraka, a slušatelj pokušao umaknuti, ali bloška je situacija takva da se pauza uzimlje samo za kopanje nosa i razne oblike češkanja dok je bijeg teže ostvariv negoli u stvarnom svijetu. Ako se tko samoubije, nema ga nazad bez dobrog budizma, a blogovi se pišu i brišu kao karte na salvetama i nikakav nestanaka nema imperativa da bude trajan. Dođe slično kao i popularne psihoaktivne supstance poput kave ili kokakole.

A put u nepoznato zbi se ovako (naravno da sam neke detalje poput onog o plaštu namjerice izmijenio ne bih li poboljšao sliku o sebi):
Neznanog dana tamo neke godine zaputih se na put u neznane zemlje Zagza sa svetom misijom da obećan komad tvrde zemlje dostavim na pravo mjesto. Ne znajući pravo ni put ni odredište zalutah prvim korakom tako da drugi nisu pravili previše problema. Spustiv se s brijega na kom stoluju filozofi prirode, krenuh tamo gdje bi i sunce da se tog dana udostojilo pokazati. Koristih pritom razna putosredstva poput maridanskih skočimiševa, brzopoletnih opnokrilaca sa sedlima okačenim za noge (smrtnost putnika manja od 30%) i neizostavnog cipelcuga.
Našavši se u kraju čudnom i neznanom, odlučih koristiti se uvijekprisutnim orijentirima (mahom kapitalnim utvrdama vitezova hedonovaca). No, zli demoni samosmotusi začaraše me te mnogu minutu izgubih kružeći oko orijentira ne bih li pronašao pravi put. Kao znak zlobe, s visina nebeskih stadu se rasipati kristalići oksidana ne bi li me podarili prehladom i smanjili mi vidokrug (sram me priznati, ali uspješe). Ipak, iskusan u svakojakim izgubljivanjima i izlascima iz izgubljenosti na najčudnija poznata mjesta, odlučih zatražiti pomoć Znanja (ne mojeg). Znanje pomože, a ja krenuh dalje. Ostavivši za sobom tvrdog Kramonosca, dođoh do dvije kule zaboravljenih imena (zacijelo djelovanje onijeh kristala). Skrenuvši s pravog puta, vratih se na isti, a sve to skupa nema veze s pričom. Ubrzo dođoh do mračnog Fordora kraj kojeg prođoh brzo i u strahu, a zatim još više požurih jer bivanje za plećima razbuđuje neprijatelja koji ionako već ima nesanicu. Ne smijem ne spomenuti da mi svaki korak bijaše vođen Znanjem (ne mojim).
Stigavši među Tri kule, ušuljah se u jednu od njih ne bih li tamo našao Znanje i riješio se beskorisnog ne baš tereta. Znanje se pojavi, ali prometnuto u Sivu Eminenciju i bogato me nadari za onaj komad zemlje. U kratkom vremenu provedenom u blizini Znanja ne uspjeh napraviti veće štete te se pokunjeno vratih u središnji Bandaland.
- Da si ovaj očaj spjevao, bilo bi tako jadno da se ne bi primijetilo. Ovako je iritacija zajamčena.
Nešto tipa:
Iz Fordora crnog koban zvuk se širi,
Strašnu sudbu konkurentu šalje
Iz svake mu riječi koplje smrti viri
Ova pjesan tako neće dalje.
?
- Gotovo oguglavajuće debilno.
A:
Iz mraka se crna neman diže
- Čemu toliko mraka?
Prekidaš. Zar ne vidiš da sam u nekom vidu elementa?
- Spašavam. Ovo je bitno gore od svega što si napisao dosad.
Moramo onda proširiti kriterije.
- Sniziti ih.
Ili završiti s tipkanjem. Element se upravo izvrnuo u pospanost.
- Razumno. Začudo.

Post je objavljen 07.03.2008. u 23:35 sati.