Nije ti moja riječ sigurno
Oduzela moć govora.
Zašutio si onoga trenutka
Kad su laž i nezainteresiranost
Zakoračile tvojim srcem,
I popela se do usana i
Još više, pogledom dosade,
Popunjavajući prostor
Do beskraja neba.
Nebesko raspuknuće
Prelomilo je svjetlost iskrenosti.
Rasipaju se skupocjene perle
Nanizanih zajedničkih trajanja,
I nikad ih više skupiti u škrinjicu duše.
U dubini tvojih izgovora
Zmije gnijezda svijaju.
Polomljenu granu mi
Pružaš kao oslonac,
Očekujući zauzvrat
Moja slijepa vjerovanja.
Noćas je žeđ tijela vapila
Za izvorom putenosti,
A tišina spletena u vijenac,
Na pokopane želje je legla.
Spoznaja o nemogućnosti
Odjednom je progledala,
A uho noći raspoznalo je
Jecaj slomljenih snova.
Ako sam ikada željnije
Jutro s nadom isčekivala,
Onda je to bila onda,
Kada si prekoračio prag istine,
Prokockao moje poslijednje snove,
I u noći neizvjesnosti se izgubio,
Sa njedrima punim žetona laži.