F. Sheen: SEDAM BLAŽENSTAVA I KRIŽ
- KORIZMENA MEDITACIJA (24)
SEDMA RIJEČ:
"Blaženi žalosni, jer će se utješiti."
"Oče, u ruke Tvoje predajem Duh svoj."
(svršetak)
No najveći uzrok naše žalosti morale bi ipak biti one boli koje smo nanijeli Njemu samome. Da smo bili manje oholi, trnje bi Ga bilo manje izbolo. Da smo svoju gramzljivost bolje svladavali, ne bi Ga bili čavli u rukama tako pekli. Željezo Mu ne bi bilo tako duboko probilo noge da naše noge nisu išle putem grijeha, a Njegove usne ne bi bile popucale i isušile se da nismo izgovarali toliko oštrih riječi. Da nismo bili tako grešni, ne bi bila Njegova smrtna borba tako dugo trajala, a da smo više ljubili, ne bi se bila na Njega survala tako divlja mržnja.
Između Njegova Križa i nas postoji posve osobna veza. Bune, nepravde i grijesi počinjeni u našem životu sudjelovali su u raspeću. Mi ne možemo oprati svoje ruke u nevinosti, kao ni Pilat, koji ih je ispružio na podnevnom suncu i izjavio da nije kriv.
Nije Njega ni toliko ranilo ni boljelo raspeće, ni Ana, ni Kajfa, ni krvnici, koji nisu znali što rade. Nisu Mu Njegovi neprijatelji zadali najveću bol. "Da su to učinili moji neprijatelji, mogao bih podnijeti."
Mi smo Mu priredili najveću bol, jer mi znademo što činimo. Mi smo kušali Njegovu slatkoću i lomili s Njime kruh. Učinio nas je Svojim pouzdanicima. Njemu, koji je došao iscijeliti slomljena srca, slomili smo srce. To je naša najveća žalost.
Ali žalost još nije zdvojnost. Mi smo doista Krista pribili na Križ, ali ipak ima za nas oproštenje. "Oče, oprosti im." Mi smo doista proboli Marijino srce, ali i to može biti oprošteno: "Sine, evo ti majke." Suze u našim očima suše se na riječi: "Blaženi žalosni, jer će se utješiti."
Nemojte misliti, dakle, da blaženstvo žalosti uzdiže bol na prijestolje, ne, ono završava u trijumfalnom povratku k Ocu. Svi vi koji mjesecima i godinama ležite razapeti bolima, ne zaboravite da će i za vas doći čas kada će vas skinuti s križa i kad će Spasitelj promatrati vaše ruke i noge da bi na njima našao znakove svojih rana. Po njima bit će nam određena vječna radost. Jer ako Mu budemo sličili u svojem umiranju, bit ćemo Mu slični i u slavi.
Svi vi, muževi i žene, braćo i sestre, koji ste izgubili svoje najmilije, mislite na to da je dobar Pastir svoje ovce poveo na zelene pašnjake da biste vi, druge ovce, slijedili svoje mile sve do u zagrljaj vječne ljubavi.
Vi, čiji život sliči studencu suza prolivenih zbog grijeha, mislite na to da će vas poput krsne vode, koja briše istočni grijeh, vaše suze oprati od grijeha koje ste počinili. Ne zaboravite da će doći dan kad će te suze sam Bog izbrisati.
Vi, koji ste izgubili vjeru i koji se bojite ispovijedi, odviše kukavni da se Bogu bacite do nogu zamolite Ga za oproštenje, mislite na to da je i vaš strah žalost, jer vi ste bijedni u svom srcu.
Vi ste slomili vlastito srce. Ali ne bojte se. Ponesite ga na nakovanj Kalvarije i stavite u vatru ljubavi. Tamo će zacijeljeti, i neće se nikad više trebati žalostiti. Jer srce koje sam Bog izliječi, ne pozna više boli, nego samo veselje.
Svima vama koji ste žalosni, rekao je: "Blaženi, jer ćete se utješiti." Vi ste postili s Kristom, sada ćete sjediti s Njime u slavlju. On ima mnogošto spremljeno za vas, jer kad je bio na zemlji, zadržao je nešto i spremio za one koji plaču.
Ali, ispunivši vam vječnost ekstatičnom bestrasnom ljubavlju koja će značiti vrhunac svega blaženstva i krunu svega života, raspeće vašega života ništetnim učinit će - Njegov smiješak, što ga je tako brižno čuvao za vječnost i koji nebo istom čini nebom.
Post je objavljen 07.03.2008. u 23:07 sati.