Marketing
Chagall
Marc Chagalll francuskl je slikar i grafičar rusko-židovskog podrijatla. Rođen je u Vitebsku u Bjelorusiji u židovskoj obitelji. Studira u Petrogradu i Berlinu. Nakon studija počinje stjcati ugled te mu pokrovtielj Max VInaver osgiruavasredstava kako bi se nastanio u Parizu kamo odlazi 1912. goine. Seljdeće mu se godine organizira izložba nakon koje se vraća u Vitebks gdje 1915. ženi svoju dugogodišnju ljubav Bellu Rosenfeld. Godine 1920. seli u Moskvu gdje radi za potrebe kazališta što će mu psotati jedna od trajnih umjetničkih preokupacija, ali državna potpora je vrlo skromna te obitelj Chagall, proširena za kčer Idu, zapada u sirmoaštvo. Večina tadašnjih Shagallovih djela deponiranih u Parizu i Berlinu u ratnom su vihoru neslala ili uništena.
Nije mu preostalo nušta drugo, nego da se vrati u Pariz i ponovno bori za priznanje. Ondašnji su ga umjetnici u mnogočemu kritizirali, ali je našao također i pristaša među nadrealistima. Iako je 1937. dobio francusko dražvljanstvo, pred njemačkom je okupacijom 1941. prisiljen pobječi u SAD. Tri godine kasnjije, kad su se spermali za povratak u Francusku, od viroze umire njegova žena Bella čime je bio jako pogođen. Razdoblje nekon Belline smrti bilo je jedino razdoblje od Chagallove desete godine do samog kraja njegova života kada nije stvarao. Ostatak je života uglavnom proveo na francuskoj rivijeri.
Zajedno s Picassom, Braqueom i ostalim kubistima, Chagall je tijekom svojih praiških godina i kasnije upotrebljavao moderne tehnike, iako nikad nije napustio osobni izraz koji je več bio izgradio. Bio je izuzetan kolorisz. Nije se želio prikloniti nijednom umjetničkom pravcu, več je iskušao sve što mu se sviđalo unoseći u svoja djela cjelokupnog sebe. Nije htio biti sputan načinom stvaranja kao večina umjtnika pripadnika nekog pravca.
Svoju intenzivnu slikarsku, grafičku i scenografsku djelatnost razvija u Francuskoj, Njemačkoj, Rusiji, SAD-u, a od 1946. ponovno u Francuskoj. Svoj je izraz formiraou atmosferi kubizma, ekspredsionizma, simboličkog misticizma i andrealima. Inspiriran ruskim pučkim legendama i folklorom, trajno je opsjednut uspomenama na provincijski židovski ambijenz iz djetinjstva.
Slikajuči rabine, autoportrete, ljubavnike, pogrebne i svadbene povorke, krave i telad, motive iz predgrađa Vitebska i Pariza ili pak ilustrirajuči la Fontainea ili Gogolja, stvara morbidni, ali i melakokolični svijet u kojem se isprepliču san i java, stvarno s nestvarnim.
Od njegovih grafičkih redova ističu se ilustracijwe Biblije, a od dekorativnih slike na stropu pariške Opere i u novoj zgradi Metropolitan opere u New Yorku te vitraji za katedralu u Metzu, sinagogu u Jeruzalemu i palaču UN-a u New Yorku. Godine 1969. otvoren je Chagallov muzej u Nici - Musee national de Message Biblique u kojem su prvenstveno postavljena djela u njegovog biblijskog opusa.
Umjetnost je za Chagalla bila sredstvo komunikacije, vizualni jezik koji može zamijeniti irječi. Chagallova snaga održava se u tome što je plivao protic cijele struje moderne umjetnoati ikoristion umjetnost, spontano, kao sredstvo, a ne kao cilje sam po sebi. Marc Chagall umro je 1985. u Francuskoj. Ni sa svojih 97 godina nije prestao slkati, sve do časa smrti. Toliko je umjetnost dala tom čovjeku, a on joj je uzvratio jednakom mjerom ostavivši čovječanstvu još jedan dokaz genijalnsot ljudskog uma.
Post je objavljen 07.03.2008. u 23:05 sati.