Voljeti i mrziti istodobno… kako je to moguće…? Nekoga voljeti iz dubine svoje duše, a opet mrziti ga svom snagom…
Voljeti… to je tako snažan osjećaj… oni leptirići u trbuhu, onaj smiješak koji ne silazi s lica, tijelo koje drhti u njegovoj blizini… Želja da ga vidiš raste iz dana u dan. Da ti priđe, pogleda ti u oči i kaže "volim te." Da te dotakne, da ti lagano miluje ruke, da ti se približi i poljubi te. Da ti poljupcem prenese svako značenje tih riječi… VOLIM TE! Ali kad toga nema…
Mrziti… ona bol u srcu i tijelu… onaj osjećaj kada mu kažeš "volim te", a njega baš briga… kad se pokaješ zbog svojih riječi. Kada ga nema i neće doći… kad ga čekaš svaki dan na istom mjestu i nadaš se da ćeš ga vidjeti… iako s drugom… onaj osjećaj kada ti kaže da ne želi vezu… kada ti kaže da mu možeš biti samo prolazna zabava… E, taj trenutak… taj osjećaj što se tada rodi u tebi… To je mržnja…
Ali ljubav… ta prokleta riječ… taj prokleti osjećaj… Ljubav je ono što osjećaš unatoč silnoj mržnji… ono što osjećaš i nakon danonoćnog čekanja… ono što osjećaš i nakon što te želi samo za zabavu… to je onaj osjećaj što te gura dalje… onaj osjećaj što te nagna na oprost… onaj osjećaj zbog kojeg još više patiš iz dana u dan…
Post je objavljen 07.03.2008. u 22:22 sati.