Marketing
diplomatsko opipavanje
Pozvan sam u Sabor gdje su mi to podrobnije objasnili. Morao sam se smijati kako se sve slučajno slučilo da sam ja zaista bio idealna osoba, a shema poduhvata bila je elegantno jednostavna da me zadivilo kako je to netko smislio. Naslutio sam i tko bi to mogao biti, pa kako sam čovjeka izuzetno cijenio, obradovalo me što me se sjetio. Rekoh - dobro. Što da ne?
Zatim sam otišao na konzultacije u Beograd. Zadatak je izgledao naizgled jednostavno: prisustvovati petnaestak dana nekom diplomatskom skupu, biti svugdje nazočan, ali se nigdje ni o čemu ne izjašnjavati i nikako se ne dozvoliti isprovocirati. Misija za cool-igrača: biti svugdje, da se ne može reći da me nije bilo, i strogo paziti da se ne napravi apsolutno ništa. A vjerojatno će me pokušavati navući na sve i svašta…
Avion me je spustio u Moskvu gdje me je dočekalo službeno vozilo jugoslavenske ambasade i odvezlo pravo ambasadoru.
Čovjek mi se svidio na prvi pogled. Očitao sam odmah da zna sve o svom poslu i da se u njega može imati povjerenja. On je samo razvukao usta od uha do uha kad me je spazio. Čim smo sjeli pružio mi je ceduljicu na kojoj je pisalo "SLUŠAJU NAS!", a zatim razvezao nešto kurtoazno dok ju je spaljivao u pepeljari. Proveli smo oko pola sata, ono što bi se reklo "u prijateljskoj atmosferi međusobnog razumijevanja", izmjenjujući površne trivijalnosti, dok smo istovremeno razmjenjivali ceduljice. Napisao je:
PRATIT ĆE TE SVUGDJE I SNIMATI I KAD SPAVAŠ. ZABILJEŽIT ĆE SVAKI POKRET I SVAKU RIJEČ.
Pitao sam:
ŠTO ŽELE DOZNATI?
Rekao je:
- Domaćine će zanimati tko si ti i zašto upravo tebe šaljemo. Sve o tebi će lako saznati… - To je podrazumijevalo da se upravo u tome trenu već nekoliko dana ruski agenti raspituju o meni po Zagrebu i prosljeđuju sve što sakupe. - Uostalom, službeno smo te najavili i priložili tvoju službenu biografiju. - Bio je sposoban govoriti jedno, a istovremeno pisati drugo:
SHVATIT ĆE PORUKU. SLOBODNO ODGOVORI SVE ŠTO TE PITAJU.
Kako sam u životu ipak odgledao previše špijunskih filmova, morao sam pitati:
IMA LI IŠTA ŠTO NE SMIJEM ODATI?
NE. IONAKO ZNAJU SVE O NAMA I BOLJE OD NAS.
Kad sve znaju bolje od nas, kog će me vraga onda ispitivati? Pitao sam:
ŠTO IH ZANIMA?
NJegov odgovor je bio vrlo kratak, velikim slovima:
TI
Samo sam upitno podigao obrvu izvještavajući ga o aktualnim kulturnim zbivanjima u Zagrebu. On je nadodao:
TVOJ PSIHOLOŠKI PORTRET
Podigao sam obje obrve naznačujući čuđenje. On je odmah počeo pisati dužu poruku:
SVE O TEBI MOGU LAKO SAZNATI NA DRUGE NAČINE. SAD IMAJU PRILIKU DA TE IZRAVNO OPSERVIRAJU I ISKUŠAJU, ŠTO NE MOGU DRUGAČIJE.
Ponovio sam pitanje kojim je za mene sve započelo, iako ovaj put u drugom kontekstu:
ZAŠTO JA?
Iznova duža poruka:
ZAČUDILO IH JE ZAŠTO SMO POSLALI TAKO MLADOG I NEISKUSNOG PREGOVARAČA. ZBUNJENI SU I TIME ŠTO SI NEOČEKIVANO POTPUNO NEPOZNAT. JOŠ VIŠE ĆE SE ZBUNITI ŠTO SI TAKAV DA NEĆE ZNATI ŠTO BI S TOBOM. S DRUGE STRANE, RAČUNAJU DA JE VELIKA VJEROJATNOST DA ĆEŠ KAD-TAD BITI NA NEKOJ ZNAČAJNOJ FUNKCIJI ČIM TI JE POVJEREN OVAKAV ZADATAK. AKO SE TO DOGODI, ŽELE ZNATI SVE O TEBI. PRVENSTVENO PSIHOLOŠKI PORTRET DA BI MOGLI PREDVIĐATI KAKO ĆEŠ U KOJOJ SITUACIJI REAGOVATI I KAKO BI SE NA TEBE MOGLO UTJECATI.
Dok smo spaljivali ceduljice u dekorativnom kaminu, nisam odolio da ne napišem još jednu:
ŠTO AKO SENZORI ZA DIM UKLJUČE PROTUPOŽARNU ZAŠTITU?
Nasmijao se:
MOM PRETHODNIKU SE DOGODILO! PRIVREMENO SMO IH ONESPOSOBILI.
I danas se oraspoložim kada se toga sjetim. Psihološki portret! Da mi je znati koju su sliku o meni stekli sovjetski psihološki analitičari i kakav karakterni opis još uvijek mora da postoji u nekim njihovim arhivima, uvjeren sam da bih se danima smijao.
Post je objavljen 07.03.2008. u 15:22 sati.