F. Sheen: SEDAM BLAŽENSTAVA I KRIŽ
- KORIZMENA MEDITACIJA (23)
SEDMA RIJEČ:
"Blaženi žalosni, jer će se utješiti."
"Oče, u ruke Tvoje predajem Duh svoj."
(nastavak)
Gospodin je dovršio patnju. Njegova žalost našla je utjehu. Ali kako je s nama? Koje ćemo blaženstvo mi odabrati? Hoćemo li sav smijeh izasmijati ovdje na zemlji, ili ćemo si nešto uštedjeti za vječnost? Hoćemo li sada bježati od križa, ili ćemo ga uzeti na leđa? Hoćemo li tako živjeti da na kraju mognemo reći: "Oče, u Tvoje ruke predajem duh svoj"? Onda moramo sada biti žalosni. Ali zašto?
Ponajprije zato što će nam svijet donijeti žalosti ako odaberemo Otkupiteljeva blaženstva. Ako budemo blagi, pokušat će nas natjerati u srdžbu; budemo li milosrdni, predbacivat će nam da smo nepravedni; budemo li čista srca, vikat će da se pričinjamo sramežljivima. Gladni i žedni pravde, nećemo imati uspjeha. Mirotvorce, nazvat će nas kukavicama, siromahe u duhu, prezirati.
Bol je posve prirodna posljedica kršćanske borbe sa zlom ovoga svijeta. Budući da smo odabrani od ovoga svijeta, svijet nas mrzi. Ali sluga nije veći od Gospodara, pa kad je On radi njih krvave suze lio, morat ćemo i mi plakati.
Eto prvog uzroka naše žalosti; mi smo odabrali Čovjeka boli. Ali "blago vama, kad vas pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas zbog mene. Veselite se i kličite, jer je velika plaća vaša na nebesima."
Drugi uzrok naše žalosti jest duboka bol koju smo nanijeli Majci svojega Gospodina. Mi se ne možemo dosta nažalostiti što smo Njoj, koja je i naša majka, priredili toliku žalost.
Mi smo Joj zadali bol; nema, naime, ni jednog zlog djela na ovome svijetu koje ne bi našlo svoju nevinu žrtvu.
Grijeh utiskuje strahovito široke tragove. Kad bacimo kamen u more, nastaju valovi, koji glatku površinu mora mreškaju još i na najudaljenijim obalama. I Kalvarija je imala svoju nedužnu žrtvu, jedinu osobu koja nije ništa pridonijela da Gospodina razapnu na Križ i koja je mogla reći: "Nedužan sam za krv toga čovjeka." Ta nedužna žrtva bila je Marija.
Što je učinila, čime je zaslužila sedam bodeža? Kakvo je zločinstvo počinila, da su joj oduzeli Sina? Ona nije ništa učinila, ali zato mi jesmo. Mi smo se ogriješili o njezina božanskog Sina, mi smo Ga osudili na križ i svojim grijesima ranili Nju.
Njoj smo nanijeli najveću žalost, jer ona nije izgubila ni brata, ni sestru, ni majku, ni oca, pa ni sina - ona je izgubila Boga. Veće boli od te uopće nema.
(nastavak slijedi)
Post je objavljen 06.03.2008. u 23:53 sati.