Dvanaesti ozujak se priblizava, a ja nemam poklona za Vesnu! Pa evo:
drzasmo se za ruke
one noci sto tad jos ne zavlada sasvim
tamo uz grebene morske
a zvijezde vec titrahu u nemirnoj vodi
upijah glas sa usnica tvojih
gdje obeca da ces uvijek biti moja
a za uzvrat pruzih tek
poljubac na obraz mili i rijeci obicne ove
A kako do ponoci ima jos dovoljno vremena za sklopit koju rimu, jer zensko je srce, pa nikad ne znam sta ce joj se svidjet, ako joj se svidi!
za ruke smo se drzali
one noci dok tisina i mrak su vladali
uz morske grebene tamo
a u nemirnoj vodi zvijezde su titrale samo
. / .
obecao sam mnogo tada
i u tebi jos uvijek plamti nada
kako ostvarit ce se mnogo vise
od nabacane rijeci sto od zaborava (ipak) brise
Post je objavljen 12.03.2008. u 00:01 sati.