evo, napokon imam savršene naslove.
Tako ću ujedno i znati koliko sam postova napisala (mislim da nećete doživjeti 20.)
danas sam u školi imala zanimljivu situaciju pokraj mene.
stavljanje bilježnice ispred lica da profesorica ne vidi napuhavanje balona od žvakaće.
puhanje balona.
žvakanje žvakaće.
puhanje balona.
žvakanje žvakaće (iliti kaugume, kako hoćete)
puhanje balona.
pucanje balona.
ljepljenje žvakaće za bilježnicu.
bravo Lucija =)
danas smo na engleskom pričali o samoubojstvima.
kako se neka cura ubila i onda nam je teacher objašnjavala da to nikada nije riješenje za problem. da se možemo ubiti kad odživimo čitav život i kada rodimo djecu i to... (to su joj vjerojatno ovi iz ministarstva rekli da nam kaže jer imamo prirodni pad stanovništva).
zaključak: ja se ne mislim ubiti. neželim zagađivati zrak svojim smradom.
kad pogledam ovaj post, baš je glup.
ali kad se uzme u obzir koliko glupih ljudi luta internetom, sa svojim zatupljenim mozgovima... onda je to baš za njih.
a za vas, moje prijatelje, probat ću napisati zanimljiv dio posta.
(nakon što presvučem majcu koja je natopljena axe dezićem (bom chicka wah wah) jer s tom majcom se sviđam sama sebi).
noti noti
ako vam je i post dalje glup, baš mi je drago. jer ste utrošili BAREM MINUTU SVOG KRATKOG ŽIVOTA čitajući... ovo.
danas je padao snijeg (ma neee??)
don't like.
onda je zima i puše i to.... ja više volim kišu (i zelene orbit žvake)
snijeg je padao jer su cure došle na vrijeme.
ali znate kakav je osjećaj svaki prokleti put čekati nekoga, na zimi, na kiši, po snijegu, bilo kada, i da svaki put kasni barem 10 minuta.
osjećate se prokleto nevažno i beskorisno (nemojte pokušavati, vjerujte na riječ).
i to je kraj ovog besmislenog posta.
evo, pozdravljam MARINU : kljik
(btw, kaj se žališ, u linkovima si mi)
za post ne javljam, neda mi se.
pozdrav
Post je objavljen 06.03.2008. u 18:47 sati.