...poput ove nagle bure što ruši mostove i kitice cvijeća izvlači iz korijenja,promaja mi razvači lice u sjetan odlomak iz djetinjstva, zgužvana kesa bombona u džepu prepunom mrvica sa stola, ostajem uzburkana poput plićaka u vrijeme pliminih navala
mislila sam da je lagano - poput otkinutih latica tratinčice - voli me, ne voli me
bijela, krhka i lomljiva balerina otkucava pepeljugino ponoćno zvono - izvan mene nema ničega što bih mogla naučiti dok sastavljam jučer u danas u sutra
noge su se smrzle od pustog čekanja
trpam ruke u džepove
hladno je.
Post je objavljen 06.03.2008. u 13:15 sati.