Marketing
misli iz kutije
Jošte davno moja je mama
svako poslijepodne išla sama
na Trg Republike ispod sata
gdje ju je čekao moj tata.
Tad su navrle komplikacije razne:
lijepe riječi, bijes i kazne,
al su se mama i tata voljeli
i tu ljubav nisu preboljeli
i moj je tata opsjedao vrata
sve dok nije popustila baka
da dođe do braka.
Srećom su se brzo dokopali stana
i obilje se prilijevalo sa svih strana,
a jednog dana roda iz daljina
donese im sina.
I ja sam rasto u visine,
moje su misli išle u daljine,
molio sam tatu da dobijem brata,
pa mi je brata nabavio tata.
A ja nešto mislim:
da je moj tata
malko manje opsjedao vrata
i da nije popustila baka,
i da nije došlo do braka
- što bih ja?
Ili da je tata neku drugu mamu
sreo u parku sasvim samu,
i ta se ta za njega udala,
i da je vječno kćerku željela,
i da je Bog tu želju pogodio
- da li bih se ja kao žensko rodio?
Ili da je mama srela nekog drugog tatu
kad se išla sklizati na Šalatu
i da su oni dobili sina,
neku budalu prepunu vrlina…
Ja ne znam odgovor pa sam u tugi
- da li bih jao bio netko drugi?
To je slučajnost da su se sreli
i da su jedno drugo htjeli,
moja mama i moj tata,
i da su dobili baš mene i brata.
S tom slučajnošću kako da se vladam?
Da li da je grdim ili pravdam?
Bi li bilo bolje da se nisam rodio
i da je tata drugu mamu oženio
ili da je dvjesto žena promijenio?
Bi li mu bilo tužno bez mene,
i bez moje buduće žene,
i bez mojeg budućeg sina
kojeg je davno planirala roda
daleko preko plavih voda?
Ooooooooooooooooooooj!
Post je objavljen 06.03.2008. u 11:50 sati.