Ulicom u tvojoj krvi huče tramvaji
S one strane balkona
(zrinjevačkog, obrubljenog zelenim
što sve skupa malo podsjeća na Lorcu)
zvižde nevidljivi vlakovi
na putu za Mount Everest
Kneže, neku ste me večer zamolili za ples
i otada to traje, ne čini li vam se čudnim
izmjena trotakta i žestokog bubnja
i ne pokušavajte me prevariti odjećom i načinom
već sve znam
već prepoznajem
Tračnicama tvojih usana
ljubavi tako drukčija
evo upravo klizim
u malu prekrasnu smrt
u gusti miris nježnosti
u oprezne riječi
kojima se otkrivamo
poželim sve ti reći odjednom
i sve prešutjeti
za sve upitati
ništa o tebi bivšem ne znati
i čudi me čežnja iznenadna
da ostanem ovdje dovijeka
ili možda bolje:
da mi je s tobom za Katmandu
Post je objavljen 17.03.2008. u 02:07 sati.