Marketing
*A meni se bježi...
*Negdje gdje se ne dolazi, nego gdje se ide. Negdje gdje više nema oklopa na tlu, i gdje je nebo crno sa sjajnim besramnim prorezima. Gdje čovjek može biti besraman i sjajan.
Ajmo negdje gdje magija ne prestaje, jer tek počinje. Gdje muzika ne prestaje, u drugi svijet taktilnog. Ajmo u dodire, u mjesečinu.
Ajde da psi i vatra ližu dlanove, da u kočiji bazdi po nečem, samo da bazdi, i da se gušimo u vrućini.
Da se bar mogu daviti ne u smradu i smogu, ne u razgovorima i očekivanjima. Da mi se bar remen oko vrata strga i da putujem.
*I ležati pod grmom jorgovana, i zaspati u mirisu, a ujutro izbrisati rosu s nosa, i preći na daljnje nerazmišljanje. Da sam daleko daleko odavde, i da su mi misli još dalje od toga. Da je bar sveopći zaborav, da se bar misli preliju u neku drugu glavu, neka se ona pati s njima, a ja da… Ma postojim, hebote, da postojim kao JA, kao više biće!
*Polugola Taganka u polumraku s poluispijenom čašom u polubunilu razbija tipkovnicu iz koje ne izlaze riječi onako kako ona to hoće. Da je bar sve jednostavno i da bar možemo inspiraciju predati golu, bez njenih medija!
*Da barem bude pijanstvo bez alkohola, samo da se opijem suza i zadaha i znoja i da sve bude u onakvim bojama koje sanjam. Da mi je barem u svakom kutku sobe po jedan maljav Cigan i da me sijeku i pile gudalima, da mi violine režu mozak napola, pune slatkoćom.
*JOOOOJ…
Sluša se: Boban Marković – Magija
Želi se: da mi starci ne spavaju i da mogu navinut ove moje jadne zvučnike do kraja…
Osjeća se: 10, 9, 8, 7, 6, 5, 4…
Post je objavljen 06.03.2008. u 01:06 sati.