Tvoj glas je zagrlio dan
baš kao lijepa jutarnja kiša
i sada mlak i natopljen tobom
mazno se kikoće, koprca
Ko navještenje i kao čudo
glas se tvoj u meni sliježe
i slutim da bih zanijeti mogla
ljepogledo dijete samo od jeke
A mnijeh da si izgubljen za me
I ništa više kazati neću
disati želim ovu sreću potpunost spokoj
zlatne i rujne
Post je objavljen 10.05.2008. u 23:58 sati.