Marketing
koliko je čega lutak danas popio
icuce bodže
iritiraju me mediji i glupi ljudi ovih dana i zašto o zašto se to dvoje trebalo udružiti u taj ubojit spoj.
evo malo papra:
što vi mislite da se dogodilo s elliottom.
Drink up one more time and I'll make you mine
Keep you apart, deep in my heart
Separate from the rest, where I like you the best
And keep the things you forgot
The people you've been before that you don't want around anymore
That push and shove and won't bend to your will
I'll keep them still
ne, neću plakati.
"The desire to die was my one and only concern; to it I have sacrificed everything, even death."
"It is not worth the bother of killing yourself, since you always kill yourself too late."
"My mission is to kill time, and time's to kill me in its turn. How comfortable one is among murderers."
"I'm simply an accident. Why take it all so seriously?"
larry clark. ovo ostalo možete saznati sami, lijena sam i loš učitelj.
"Razors pain you
rivers are damp
acids stain you
and drugs cause cramp.
Guns aren't lawful
nooses give
gas smells awful
you might as well live."
"svakog dana žudjeti
još jedan dan preživjeti
sigurno ne bez žaljenja
zbog davnog dana rođenja"
ne možemo preživjeti život nikakvom metodom, nikakvom religijom, nikakvim bogom, nikakvim trenutkom, nikakvim zbirom senzacija i niskom postignuća, iako se svojski trudimo nemoguće dokle će ići, i treba nam čestitati znojnim, mesnatim rukama. odmalena mi se panika penje do glave, putem nakostriješenog tijela kada mislim kako trebam ne misliti, opsesivno proučavanje astronomije i knjige otkrivenja i pjesme nad pjesmama kao erotske početnice. no onda me pregazio pubertet i jedino što me zanimalo bilo je je li me pogledao. ja sam naravno bila ona tiha, marljiva, pouzdana, ružna. zvali su me ej dečko. ej dečko, koliko je sati. ej, kak ti se zove frendica. to me činilo ponosnom, jer je trebalo protiv bratića pobijediti u nadmetanju tko je frajer. ja sam frajer. kad sam bila u osmom razredu, profesor zemljopisa je prokomentirao da xy lijepo izgleda ali da bi radije pričao sa mnom. umro je od raka nečega. pedofilije. ha ha. osjećala sam kao rugoba, to da sam zanimljiva kao sugovornik, znala sam i whatever.
bio je taj dječak, zvali su ga štrc. mnogo je štrcao kad je masturbirao. nemam pojma zašto su ga tako zvali i je li danas živ, ako je, mogu zamisliti što radi. padao je razrede ali nije bio GLUP: ne. treba naglasiti da nije bio glup, iako je imao glup život. prije škole ga je tata tjerao da pije s njim. imao je 15 godina. jednog dana, na hodniku - poprištu svih zbivanja, mi je rekao: tebi se on sviđa jer je on netko. ti misliš da ćeš i ti biti posebna ako ti se on sviđa. to mi je štrc dobacio usput, i tu rečenicu pamtim jer je bila posve točna i ozarila me na jedan nastran način jer sam to prešutjela i sačuvala kao nešto dragocjeno.
da. nemam pojma. ovo je sranje. gladna sam i umrijjet ću. kad razmšljam o tome ZAŠTO LIJENI JADNI NEUZORNI GLUPAK NE RADIŠ PRAKSU ZAŠto ne pišeš diplomski zašto kad me netko ošine laktom i ispriča se zažalim što me nisu udarili jače ZAŠTO JOŠ ŽIVIŠ ZAŠTO NE MRDAŠ NEKAMO BILO KAMO ZAŠTO SE IZLAŽEŠ. znaš zašto. tu mi je svejedno. režem mačje šapice i trgam kljunove i palim stoljetne hrastove. TJEŠI ME NEOPISIVO ME TJEŠI to da ću umrijeti jednog dana, razumijete li da me to umiruje na duševnom nivou i mogu zaspati s nečim gotovo nalik na smiješak i na prikladnost, ono što se ukazuje na fotografijama je pristalo, sigurno lice, ali ja sam bila i ostala debela prištava tinejdžerica koju je supijani štrc prozreo u 3 sekunde. usput.
meni se oduvijek sviđao štrc, ali mučilo me što nema bolje zube.
nan goldin, autoportret
ima dana poput ovog. jedan te isti dan samo presvučen, možda je i gaće promijenio, je li to previše za očekivati na izmaku tjedna. dani poput ovog kad je teško glasno govoriti jer se riječi odlamaju i ostavljaju me bez lica, samo naelektrizirana kosa i cvokokt zubi. boja glasa isprana. svaki dan poput ovog kada plutam u balonu, pišem e-mail oprosti, ne mogu ovaj tjedan jer sam u balonu a možemo to nazvati mjehurićem kako ti drago i slušam tiktakanje sata i molim bjelinu stropa da prestane. vrijeme. ne da stane nego da prestane navirati kroz prostor. osjećam intenzivne sklonosti i instant bliskosti kao da je sve ljepljivo
Post je objavljen 06.03.2008. u 00:14 sati.