Marketing
Ovo je super! Da vidite u što trenutno gledam! Pošto nam je stari pregorio, kupili novi. A ovaj je fenomenalan. I moje čorave oči su zadovoljne. Napokon. Ogroman je(za one malo perverznih misli poput mene, monitor je u pitanju, da ne pomislite da mislim na nešto drugo jel
).
Uglavnom, trenutno u mom životu je živa ludnica. Obaveze sa svih strana a ja jadna nek sve stižem. Upozorenje za sve vozače, ja od slijedećeg tjedna sjedam u auto i počinjem sa vožnjom
.
Nije da se hvalim (a hvalim se), položila sam jučer pismeni dio i to molim lijepo bez greške, sve točno. Sad kad budem polagala prvu pomoć vjerovatno se neću toliko hvaliti jer ne da ne znam zamotati nego znam ranu još više srediti. Uostalom di mene nađu za prvu pomoć. Prvo mislim da budem od neke pomoći to sigurno ne. Čak mislim da se nađem na mjestu nesreće da bi i meni trebala pomoć jer ili bi pala u nesvjest ili bi bježala i sama negdje se zabila od straha.
Ali bitna stvar je ta da ja sjedam u auto a o posljedicama nećemo razmišljati.
I što kažete na pobjednike Dore? Ja ovaj put nisam čak ni gledala nego gledam sada You Tube i vidim. Što stari repa?Ludilo, sam da poživi do Eurosonga.
Na poslu sve po starom. Trenutno se osjećam kao da idem u školu. A školu baš i nisam voljela. A bisera naravno kod mene u velikim količinama, kao i uvijek. Jednostavno mislim da sam se rodila da živim u komediji. A barem ljudima oko mene nije dosadno i često se dobro nasmiju. Jučer je jedan gospodin na blagajni ostavio jaja tako da sam morala trčati za njim i vikati: Gospodine vaša jaja. I kad je gospodin pokupio svoja jaja kad sam se vratila lijepo sam se ispričala gospodinu koji me je čekao a on mi je reko: Svašta ja svoja stalno sa sobom nosim.. Umrla sam od smijeha.
A u zadnje vrijeme sve mi je nekako u jajima. Što god radim ona se pojave (ili ih ja vidim). Čak mi i šefica kad nešto objašnjava kaže:lijevo i do jaja, ili desto i do jaja. Sve jaja.
Sada će krenuti sezona udavanja mojih prijateljica. Uf, već je treći mjesec. Gotovo je sa njihovim životima djevojke. Ja svoju djevojštinu itekako iskorištavam. Pošto su me na poslu prebacili iz pelena na ašove, grablje i ta sranja za koja ja ne prakticiram baš mislim da je vrijeme da se uozbiljim. Naravno ne gine mi sudbina buduće djevojke (ili snaše) sa sela.
Sada molim obratite pozornos na spot ispod.
Ja, udana za nekog zemljoradnika, čekam ga u našem selu (Svinjarevcima, Ivanovcima, Vrbici... ili Piškorevcima najvjerovatnije) na trijemu naše kućice, u novoj haljini i frizuri, dok on pije u lokalnoj birtiji u selu.
Eh, da...
Nego, baš si razmišljam kako mi se nekako sve promijenilo u životu. Koliko god ne volim neke stvari na poslu obožavam ga radi ljudi sa kojima radim. U biti sa njima provodim više vremena nego sa bilo kime. A opet sa druge strane ovi moji izvan posla prijatelji nisu ni svjesni koliko ih volim vidjeti i čuti. Ponekad bi volila da imaju malo više razumjevanja za mene (neki) jer nakon napornog dana, kada budem iscrpljena psihički i fizički želim imati malog onog starog života jer se i ja sama nađem u situaciji kad mislim da više ne mogu izdržati a onda su mi baš oni potrebni.
Ali dobro sada pustimo moje privatne gluposti koje mi padaju sada u dva ujutro na pamet.
Nego da potvrdim svoju nenormalnost, znate čega se bojim?Ljudi u odijelu. Mislim nije da se sada bojim ono da počnem vrištati i to, kao što se normalni ljudi boje mraka ili pauka pa kad vide vriše, nego jednostavno uvijek pomislim svašta kad vidim čovjeka u odijelu. Inaće je to normalnim ženama seksy i lijepo ali eto ja sam crv.
Kao sada na ispitu. Usrala sam se od ovog u odijelu.
Ne daj Bože da mi na ispitu iz vožnje uleti neki sređeni u auto.
Garant sam u prošlom životu bila udana za direktora koji me zlostavljo
.
Idem u krevet, spavati, prošao moj slobodan dan
i sutra opet sve po starom...The Show Must Go On...
Pusa svim mojim plodnim kolegama i mojim najdražima
....
I vikend Peri, Stjepanu i Zoranu uz progodnu pjesmu naravno:
Sretan rođenadan mojoj dragoj!
Silvijice, sve najbolje
Post je objavljen 05.03.2008. u 23:20 sati.