Marketing
¤my friends are so distressed¤
evo i mene, nakon dugo vremena...ne znam kome pišem, vjerojatno samoj sebi. ali s vremena na vrijeme mi paše kada svoje misli pretočim u riječi...znam da nije fer tražit od nikoga da me posjećuje jer ja gotovo nikome ne odgovaram na komentare. jako mi je žao što se to događa jer ne mogu reć da sam izgubila neke ljude ali zasigurno više ne komuniciram s nekima čije sam blogove čitala. jednostavno više nemam onoliko volje i poleta visit za kompom i željno isčekivat svaki novi komentar...budući da nemam nešto pametno za pisat, jer sam po treći put izbrisala tekst koji sam napisala, neću filozofirat na silu jer se osjećam nekako nadnaravno, šašavo, tužno i ljutito...želim biti bolja i smirenija osoba. ne želim više biti ovakva prema djevojci s kojom djelim školske "radosti" a s kojom nemam apsolutno nikakvog kontakta...želim i dalje biti voljena kao što sam i sad i ne uprskati sve svojom sebičnošću...rijetki prolaznik koji svrati u ovu pustinju neka zna da ova oaza polako presušuje, jer ovaj blog nije ni približno ono što je bio prije...
pusa mojim slatkicama iz školskih klupičica i nini koja je jako tužna...
napričat ćemo se mi uskoro... 
Post je objavljen 05.03.2008. u 20:16 sati.