Piše: Mile BABIĆ
Želim odgovoriti na sljedeće pitanje: Ono što se dogodilo Isusu iz Nazareta u dane, koje mi kršćani nazivamo Veliki petak, Velika subota i Uskrs, koliko ti događaji otkrivaju jednu dublju istinu koja nas ljude oslobađa od robovanja nasilju i nositeljima nasilja, drukčije rečeno, koliko nas dublja istina tih događaja oslobađa od Zla koje je nasilno i od nositelja toga nasilja? Na traženje odgovora pokreće me masovno nasilje koje se dogodilo za vrijeme najnovijeg rata u BiH (1992-1995) i masovno nasilje koje se događalo tijekom cijele povijesti čovječanstva i koje se događa danas ne samo kod nas nego diljem cijeloga svijeta. Zašto su glavni nositelji nasilja, masovnog ubijanja, uvijek skriveni, tko su naredbodavci masovnog ubijanja u BiH i diljem svijeta?
Nositelji nasilja
Vladari ovoga svijeta - tako piše sv. Pavao - zapovjednici su nasilja i nositelji nasilja. Nositelji nasilja sakrivaju svoje nasilje tako što zagovaraju tamu; oni pomračuju svjetlo ljudskog uma. Umjesto da ljudski um bude nositelji svjetla spoznaje - i to spoznaje istine - oni ljudski um pretvaraju u nositelja tame i tako onemogućuju spoznaju istine. Oni se boje svjetla uma, jer su njihova djela zla. Nositelji nasilja sebe (i svoje nasilje) proglašavaju svetim, a svoje žrtve krivima. Oni demoniziraju svoje žrtve, što znači da oni tvrde kako su svi demoni, svi đavli, sva zla ovoga svijeta i sva krivnja ovoga svijeta prisutni u njihovim žrtvama. Nositelji nasilja diviniziraju sebe i svoje nasilje, što znači da oni sebe i svoje nasilje proglašavaju božanskim i svetim. Oni su zastupnici potpune perverzije, potpune izopačenosti, pokvarenosti na ovome svijetu, jer oni dobro proglašavaju zlom, a zlo dobrim, oni zla i nasilna djela proglašavaju božanskim i svetim djelima, a dobra djela proglašavaju zlim i đavolskim djelima.
Nositelji nasilja u svim svojim pričama, u svim svojim mitovima i mistifikacijama, prikazuju sebe kao posve čiste od bilo kakve krivnje i svu krivnju pripisuju svojim žrtvama. Za njih su njihove žrtve uvijek krive. Oni razmišljaju otprilike ovako: Nadbiskup Romero je kriv za ubojstvo tisuća i tisuća ljudi. Na koji način? Da nije Romero govorio siromasima o pravdi i istini, ti siromasi ne bi tražili pravdu i istinu. Da ti siromasi nisu tražili pravdu i istinu, da se, dakle, nisu bunili, ne bi ih naši eskadroni smrti poubijali. To dokazuje da se nositelji nasilja ponašaju kao lažni bogovi, kao božanstva smrti, jer oni sve potpuno izopačuju, jer od nas zahtijevaju da dobro proglasimo zlom, a da zlo proglasimo dobrom, da istinu proglasimo lažju, a laž istinom. Na taj način oni nevinog Romera proglase glavnim krivcem, a ubojice nevinima.
Post je objavljen 22.03.2008. u 07:00 sati.