Pita me Micika danas - Jel si ti nešto ljuta na mene?
Pitanje je prouzročeno mojim odmakom. Odmakom u uobičajenoj komunikaciji. Ne mogu glumiti, nikad nisam ni mogla....
Najradije bi joj odgovorila - DA!!! DAAAAAAAAAAA!!!!!
I vrištala bi taj DA dok joj ne bi uši proparao.
Kako da joj objasnim da mi se gadi?!
Da, mislim da je to prava riječ....
Ne, nije meni ništa napravila.... Ja sam svoj gard prema ekipi na poslu odavno digla.
I ne povjeravam nikome svoje osobne stvari.
Ali to što sam vidjela u tom odnosu između Micike i Cicike u zadnjih mjesec dana.... To mi je pregrozno....
Uglavnom, da skratim priču - Cicika je jedna (meni) skroz simpa ženskica. Simpa i naivna do bola!
A Micika je, otkad je počela tu raditi, dobra, kao, samo samnom i sa Cicikom. S njom čak i bolja.
I ova joj se povjeravala.... Rekla joj je neke stvari koje je muče i tište. I ova joj je kao podrška.
Podrška koja meni govori šta i kako ova proživljava i osjeća. Sa naglaskom na to - "Kažem samo tebi i nemoj, molim te, nikome reći!"
Ok - takva sam i isto kako ne volim da se o meni priča (Ne čini drugome ono što ne želiš da drugi tebi čini), ne volim ni da se o drugima priča. A pogotovo ne volim započinjati ikakve priče.
Nekako sam si to tumačila kao - Micika je dobra samnom pa samo meni to i govori jer zna da ja to neću širiti dalje.
I onda, u zadnje vrijeme, svaki put kad se sretnem sa Micikom, a netko je još s nama u društvu, Micika priča tom nekome o Ciciki i stvarima koje je ova podijelila s njom. U povjerenju.
U POVJERENJU!!!!!
Cicikine osobne stvari.
A kad ju je Cicika jednom upitala da zašto je to nešto nekome rekla - ova joj je "objasnila" da nije ona, nego jedan kolega. I da nek mene pita ako joj ne vjeruje, jer sam ja bila s njima.
Nije me pitala, jer iako nismo toliko dobre kao njih dvije, Cicka mi vjeruje.
A voljela bih da me je pitala....
Fuj....
Post je objavljen 05.03.2008. u 17:36 sati.