U proslom postu malo sam se nasalila, trebalo je malo zivosti na ovom blogu.
Jer stalno pisem o propalim ljubavima, i svemu onome sto mi smeta.
Ali, sretna sam sto sam uspjela predstaviti svoju prijateljicu.
I nadam se da ste shvatili da se to radi samo o jednoj sali, i da je to bila moja izmisljena prijateljica.
Kako rijetko nam se dogodi
Ta iskra koja odvodi
Na drugu stranu onog
što se smije a što ne smije
Kao rijeka koja nosi me
U nepoznato more
Tvoj osmjeh skriva čežnju
Koju čuvaš za mene
Ja se kajem
Što nisam tvoj
*Adastra
Ponovo su pocela predavanja. Neznam koliko cu imati vremena posvetiti se blogu.
Narucila sam neki dizajn. Koji ce mi, ja se duboko nadam, pasati. Jer nisam jos nikog srela tko je mjenjao ovoliko dizajna kao ja.
Jedva cekam otici na Adastru. Nadam se da ce mi se zelja ispuniti sljedecu subotu.
I da, znam da moram ovdje dodati jednu glupost. Bila je subota..
Hvala Bogu da ga samo subotom vidim.. Nisam ga podzravila. Iako on jedva ceka da ga pozdravim. Ovaj put nisam htjela. I ponovo je dovukao novu dusicu. A djete drago, jos ti nije jasno ... I u 5 ujutro vidim, gleda, gleda, gleda ... I prodjem i kazem ciao, onako, preko volje (da nebudem vulgarna). Izletila sam van, i pocela se derati : da, docekao je i tu sekundu kad cu ga pogledati i pozdraviti ga. Sada moze mirno spavati.
Bila sam zivcana. Bojim se ovu subotu izac van. U pms-u sam. Ako mi digne tlak svasta cu mu reci. Onda se ne bojim nicega.
Nek ponese me daleko
Nabujala rijeka
*Adastra
Post je objavljen 05.03.2008. u 15:16 sati.