Ja sam Anđeo Assiel,
onaj koji u ime svemogućeg Tvorca vidi nevidljivo i liječi skriveno.
Stvor sam svjetla i blagosti, i ništa o tebi nije mi nepoznato ni strano,
jedan moj pogled obuhvaća cijelo tvoje biće.
Ljudi su dobro naučili umjetnost zavaravanja i glume,
a onog tko ne gleda, lako se može zavarati.
Mom pogledu ništa nije skriveno.
U dobro odjevenom uglađenom gospodinu vidim uplašenog dječaka kog su u školi ostali učenici ismijavali zbog razloga kog je nakon toliko godina zaboravio.
Ali gorčina ismijavanja je ostala, i godine je nisu nimalo ublažile.
Ozbiljna gospođa na pragu zrelog doba još uvijek zamjera roditeljima
kroz čije se nerazumijevanje osjeća izdanom.
Mnoge su rane nastale nenamjerno, ali su svejedno duboke.
Primjedba prijatelja, kritika učitelja, bračnog druga, djeteta….
Skrivene od pogleda, bujaju i rastu u tišini i truju cijelo vaše biće.
Ovdje sam da ih svojim dodirom izliječim.
Da sve skriveno izvučeno na svjetlo dana bude samo to što jest
i ništa više od toga.
Onom što je imalo moć u prošlosti, moj dodir oduzima snagu.
Vaše ozlijede izvor su i vrelo iz kojeg učite,
približavaju vas drugim ljudima u razumijevanju i ljubavi.
Onaj tko je prevaren najbolje razumije prevarenog,
Ostavljeni razumije ostavljenog
A razočaran razočaranog.
I tako obdareni spoznajom prevare, rastanka ili razočaranja,
znate riječi koje ćete šapnuti u uho onog tko je utjehe potreban,
riječi koje će njegovo srce razumjeti.
One će biti melem njegovoj nevidljivoj rani
I osmjeh njegovim umornim usnama.
Ovdje sam da budem s vama i da vas liječim od vas samih
U ime svemogućeg Tvorca u čijoj su prisutnosti sva bića cjelovita i zdrava
Na putu istine i svjetlosti.
Post je objavljen 05.03.2008. u 15:23 sati.