Marketing
Danielu ne zanima što radim na računalu
Sigfried Zademack
Pogledi Ilirke i Daniele stopili su se u dvoplet. Zjenice dvaju žena bile su im zajedničke.
Ja, koji sam uvijek sumnjao u iskreno prijateljstvo među ženama, bio sam zgromljen snagom činjenice da među njima postoji neraskidivo prijateljstvo.
Bez obzira na golim očima vidljivu vezu Daniele s dvojicom muškaraca Ilirka nije ni jednim dijelom čela ni za milimetar trznula. Nije joj ni u podsvijesti preletjelo pitanje tko je tu što kome. Bilo joj je najvažnije da je tu njena djevojka ili djevojčica snova... ne samo snova, života, ne samo života, sudbine, svrhe postojanja. Djevojčice koja ju je rodila. Koja ju je odmah poslije rođenja odgojila u svega nekoliko sati u odraslu, samostalnu, sigurnu osobu. Bile su si više nego majka i kći.
Iako sam bio narogušen zbog podređenog položaja u kojem sam se od malo prije našao, izgubljen u sebi između autorstva i lika (čak nisam znao više ni čiji sam lik: svoj ili Danielin), nisam mogao da njihov zagrljaj ne osjetim kao dirljivo sverazumijevanje. Njih dvije jednostavno nisu znale što su niske strasti. Bile su uključene jedna u drugu.
Poslije nekoliko sekundi zbunjenosti - Tomek koji je sa mnom sve to promatrao i osjećao - osmjehnuo se i pogledao me:
- Čovječe, gdje sam ja to živio!? Je l` ti vidiš ovo!? One su kao stroj koji proizvodi goleme količine energije onako iz čista mira, ni od čega.
- Najbolje je da ih patentiraš! – uskliknuo sam veselo grijući se na toj zagonetnoj energiji.
- I hoću! Čim proniknem u nepoznatu fiziku ovog čuda!... Čovječe, gle, izgleda da se ljube u usta!
Skrenuo sam pogled s Tomeka prema damama i zapeo za računalo. Cijelo je vrijeme ono bilo tu, na Sandrovom stolu, ali prvi put sam ga uočio i odmah shvatio da bi mi ono moglo biti veza sa svijetom.
Ako Daniela ne bude baš opaka zbog čega bi joj smetalo da ja odavde, zarobljen u njenu (nekad našu) priču, šaljem mejlove kako mi već bude trebalo i odgovaralo!?
Ovo što sada čitate pisano je na uredskom računalu. Jasno, ne u stvarnom vremenu nego nešto kasnije kad se nas četvoro dovelo u red, to jest kad smo svi opušteni i sretni shvatili da ljubav nije lutka kojom bi itko od nas mogao upravljati.
Post je objavljen 05.03.2008. u 15:11 sati.