Uzalud je gledaš,
uzalud promatraš.
Do srca joj nećeš doći!
Ona je ko rijeka
što u ponor hita,
ona je ko vjetar
što se svijetom skita.
Ona je Proljeće
što mirisom pjeva -
luč radosti, bola,
što u tami sijeva.
Ona je nježna
i ko oblak plače...
Ona grijat može -
i od sunca jače!
Post je objavljen 05.03.2008. u 14:02 sati.