Marketing
previd upadljivog
Na primjer, više od četvrt stoljeća družio sam se s jednim dobrim prijateljem. Čovjek drag i srdačan, ali nikakav Apolon. Bio je onako okruglast, dežmekast, oniži, neupadljiv, nimalo macho-tip. Sve to vrijeme bio sam uvjeren da seks se igra nikakvu ulogu u njegovu životu, da ga nimalo ne zanima. U četvrt stoljeća što smo se družili, koliko to god čudno zvučalo, o toj temi nismo ni riječ izmijenili. Istina, bio je oženjen, ali mu je i žena bila ista takva, pa sam mislio da su se dobro našli upravo zato jer su u svemu isti. Nisu imali djece, a po cijele dane su se bavili hranom i pripremama jela. Kupovali su meso i pravili svoje kobasice, sušili ih na tavanu, kupovali grožđe i radili svoje vino, donosili s plaća voće i povrće i zabavljali se spremajući zimnicu koju su pohranjivali u podrumu, iskušavali nove recepte i pripremali večere za prijatelje. Strast i posvećenost s kojom su to radili nije se mogla usporediti s odnosom koji su iskazivali prema bilo čemu drugome. Dapače, u mnogo navrata smo sjedili zajedno ljeti u gradu i ispijali pivo dok su oko nas kuljale djevojke i žene u ljetnim haljinama, a on - mrtav hladan. Ja sam povremeno ostajao bez riječi, zastajao u govoru, zaboravljao o čemu pričamo, ostajao ukipljen i slično, a on - ništa. Spokojstvo nad kriglom piva ne bi mu pomutila ni Miss svijeta da se prošetala u badekostimu oko stola, da mu je gurnula muf pod nos ne bi ga uzbudila.
Jednom sam otišao na put dvije sedmice i po povratku prvo sjeo s jednim zajedničkim prijateljem, te zapitah što je novoga. Dane umro. Što govoriš? - osupnem se. Umro i već pokopan. Nisam mogao vjerovati. Pa prije tri tjedna smo zajedno pili upravo ovdje, na ovom istom mjestu! Da, naglo. Ma jesi li siguran? Kako ne bih bio siguran, bio sam mu na sprovodu.
Kada sam se malo sabrao, zapitam - kako je bilo na sprovodu?
Dobro, koliko može biti. Ogroman sprovod, uglavnom same žene. Opća kuknjava i naricanje. Bio je jedan od većih jebača u gradu…
- Što govoriš? - prekinem ga. - Govorimo li o istoj osobi? Da to nije netko drugi umro i pokopan? Dane je bio potpuno nezainteresiran za žene…
Kako nezainteresiran? Na sprovodu mu je bilo četiri stotine žena koje su plakale! Što plakale?! Ridale i naricale! Bacale se na lijes, u grozdovima su ih morali odvlačiti od odra. Udovica je bila samo prva među jednakima…
- To ne može biti! - ponadao sam se. - Ne govorimo o istom čovjeku. Pa ja ga barem dobro znam!
Ma Dane, upravo Dane, tucao je kao nerast, dičio se prijapizmom! Iako nevjerniku, došlo mi je da se prekrižim. Moj Dane! Umro i upravo iskrsava preda mnom kao sasvim drugi čovjek!
Dok sam ja godinama uzaludno cvilio i beznadno patio za nekim glamuroznim razglašenim fufama, sušio se od nejebice, Dane je prčio uzduž i poprijeko sve što je stigao. Specijalnost su mu bile one starije, ocvale, iznad četrdeset i pet, pretjerano debele, neugledne, prorijeđenih kosa i krezube, one ofucane, izrabljene, pogrbljene, šepave, po mogućnosti daktilografkinje, prodavačice na kioscima, konobarice, čistačice, klozetfrajle, one što metu cestu, općenito govoreći one koje nitko drugi neće. Svaka je takva za njega bila kraljica. Ne zna se broja koliko ih je izredao. U novinama su danima izlazile žalobne osmrtnice za njim, stranice i stranice. Kada je on zalazio u neka poduzeća, rad se prekidao za vrijeme dok je bio ondje, a on je samo obilazio kancelarije prepune takvih, porte, skladišta, podrume i ostave s priborom za čišćenje.
Tek tada mi sijevne. Moje uvjerenje da je Dane nezainteresiran za žene proizlazilo je iz toga što nije obraćao pažnju na one koje su mene obarale s nogu, a istovremeno mora da je prolazilo mnoštvo onih za kojima je on slinio, ali koje ja uopće nisam zamjećivao, smatrajući nemogućim da ih itko udostoji i pogledom. Mogli smo se tako družiti i dvije stotine godina a da ništa ne uočim, kao što žaba na vrhu gomile mrtvih muha može skapati od gladi jer vidi samo ono što se miče.
Prvi put kada ću prisustvovati nekoj spiritističkoj seansi tražiti ću da mi Danu pozovu. Rado bih ga pitao mnoštvo toga što sam propustio u dvadeset i pet godina našeg druženja.
Post je objavljen 05.03.2008. u 09:48 sati.