Ljudi moji...
Nakon dva mjeseca...
Ista tuga isti jad...
Mislila sam da ako na neko vrijeme
stanem pista blog da cu imati vise vremena posvetiti sebi
sebi i...
svome tijelu...
Nažalost nije tako...
Nažalost svome tijelu se nisam posvetila,
isključivo svojim ustima...
Jedi jedi, povraćaj zbog grižnje savjesti
i to je jedino što sam ja napravila...
Dakle, ništa pametnoga...
Pred par dana, neznan točno od kad
počela san vježbat...
opet...
Neznan, iman osjećaj da se nešto u meni probudilo...
Hm, puno puta san to rekla, opet ništa...
S druge strane, kažen... mlada san...
ako neću sad dobro izgledat kad ću više, zar ne? Niman pojma...
Pokušat ću napravit sve da opet krenen onako drastično kao
jednom kad mi je stvarno krenulo
i kad mi se zbog toga moj život totalno preokrenuo
i postao puno bolji..
Znam, svjesna sam da ono može biti još tisuću puta bolji,
no na to, u ovom trenutku mogu utjecati
jedino ja i moja samokontrola, moja upornost.
Nadam se da polako opet dolazim do nje,
ovih dana stvarno sve manje jedem,
opet počinjem vježbati nije to ništa agresivno
ali kako je bilo prije već ovo je savršeno...
Evo već dok pišem o vježbanju ono mi se gadi
i u meni se budi osjećaj lijenost... Ali tu mora nastupiti moja upornost...
Ja to hoću i moram iako mi se neda...
S vremenom kad se zbog tog vježbanja prikažu rezultati
sve će biti lakše i brže...
Oprostite što me dugo nije bilo...
Jednostavno sam jadna, preslaba...
I nisam mogla...
Ako cete me prihvatiti, opet sam tu...
Opet pokušavam...
Ispočetka...
Post je objavljen 05.03.2008. u 09:03 sati.