Kod mene u oku zivi jedna suza mala
na rubu ocnog kapka stoji i nezna dal bi pala.
Gleda i razmislja sta da radi, dal da kane?
iznutra joj jadi vicu padaj necekaj bolje dane.
Taman htjede da se suzica vrati
kad se okrenu i da nije sama shvati.
Vec tu cijela kolona suza ceka sve jedna veca od druge
nijedna nije radosnica vec su sve tu zbog tuge.
I nista nema izbora vise
vec je i gazda spreman s maramicom da je brise.
Tako polako kanu mala suza niz lice moje
zbog svega sto me muci a znam da karma to je.
Pomaze dosta kad mi mala suza kane
olaksa mi dusu i sapere mi rane.
Pa tako svaki puta kada me opet nesto stisne
moje lice od kise suza ponovo kisne.
Nije to problem za mene i dusu moju
navikli smo na sudbinu svoju.
I na malu suzu svakoga dana
vidljivu il nevidljivu, antibiotik je mojih rana.
Post je objavljen 05.03.2008. u 01:02 sati.