*Još…
Opet sve postaje naoko jestivo, i napokon se sve može pokrenuti, krenuti, rinuti.
Opet drveće počinje sa pčelama voditi ljubav cijelim tijelom, ima danonoćne orgazme i zatrudni posvuda.
Pretenciozno proljeće.
*Još…
Razmazivat ćemo se tanko, najtanje po gojnoj zemlji, da dulje traje, ukopat se u njoj, polijevati se njome kao razrjeđivačem i samozapaljivati se.
Zbog ljubavi, zbog života.
*Još…
Mekano. Sve će još malo i biti mekano.
Već kiša mekano pada, kao ulje, kaplje ulja po mehanizmima, kotačići se već polako i škripavo okreću. Jer žele. Zimi želje ne rade, one tada nemaju vrijednost. Nema ničeg u zimi.
Želim proljeće :)

*Još!
Još malo pa ću smjeti izaći iz svog balona. Jer će i izvan njega biti sve žuto i bijelo, kestenasto.
Fale mi hebeni jorgovani.
Sluša se: ništa sad trenutno, i ne znam što bih sad..
Želi se: a kaj se ne vidi? :) Seks! Onak, na livadi, sa sunčevim opeklinama poslije.
Osjeća se: umorna sam fizički, teška psihički
Post je objavljen 04.03.2008. u 22:35 sati.