Prije izvjesnog vremena gledam na Dnevniku naše nacionalne dalekovidnice i ne vjerujem svojim očima! Skidam naočale, brišem ih papirnatom maramicom, ponovo vraćam na nos, ali slika se ne mijenja.
Neka bravarska radionica, radnici u plavim radnim odijelima sa zaštitnim naočalama drže u rukama plamenike i njima režu bacače raketa, pod rezače ploče stolnih rezača stavljaju puške, pištolje, strojnice. Iskre frcaju! A oko njih ljudi u uniformama naše hrabre vojske (HV), pa nekih stranih vojski, pa neki uštogljeni civili. I onda jedan od onih iz HV nam objašnjava što se tu u stvari radi:
„Ne, ne uništavamo oduzeto ili vraćeno oružje od civila! Ne, to je oružje HV!!!“
Iz daljnjeg izlaganja našeg časnika saznajemo da se oružje uništava jer je zastarjelo, nije sukladno standardima NATO-a u koji naša vojska samo što nije ušla, pa kako su nam, ako se dobro sjećam; Ameri dali 100.000 $ da uspješno uništimo to „zastarjelo“ naoružanje! I sve tako, pa prilog i prođe s završnim kadrovima groblja zastarjelih vojnih transportnih sredstava (tenkove nisam vidio, ali ne znači da nije i njih bilo). Dan, dva kasnije nađoh tu vijest u dnevnim novinama sa slikom istog časnika u prvom planu.
I sada sjedim i razmišljam?
Uništavaju oružje koje smo, pretpostavljam, početkom devedesetih godina plaćali „zlatom i dijamantima“, zbog kojih su naši penzioneri ostali bez 40% svojih penzija i s kojima su se kojekakvi pripadnici naših pokrajina („zagorci“ na primjer) masno obogatili. Onda nam je to oružje bilo sveto, dobro i vrlo, vrlo dragocjeno u doslovnom i prenesenom smislu. A onda se prisjetih kako sam također nedavno čuo da ćemo za modernizaciju vojske potrošiti 8 milijardi dolara! I što mislite od koga ćemo za tu lovu kupiti opremu, od Amera naravno. I tako oni nama dali 100.000 $ da uništimo oružje kojim smo se oslobodili „srbo-komunističke“ bande, a mi ćemo njima dati 8.000.000.000 $ da nam prodaju svoje oružje. Možda ćemo ga opet za kojih deset, petnaest godina za 100 ili 100 tisuća dolara rezati (jer nisam baš siguran da će Ameri prodati zadnji „krik ratne tehnike“), da bi potom opet od njih kupili „novo“. A išli su uz to i tako daleko da nam nisu dali prodati to „zastarjelo“ oružje, recimo u Afriku ili Afganistan ili možda kakvoj terorističkoj bandi, društvima uvijek gladnih takve hrane. Naime kaj, njima će oni prodati svoje „zastarjelo“ oružje!
I tko je onda ovdje lud ili se ludim pravi.
Semper contra
Post je objavljen 04.03.2008. u 20:28 sati.