Zašto?
Zašto su svi isti...
Zašto su svi jedna obična, bezosječajna, egocentrična đubrad.
I zašto se to dogodi svaki put kad nekog zavolim?
Svaki put kad budem dobra prema nekom...
Moj prvi dečko... Pokazao mi je koliko su poljupci zapravo lijepi i otklonio je sve moje strahove... Bio je divan prema meni, držao me kao kap vode na dlanu... Dok sunce nije postalo prejako...
Dok se nije pojavila njegova bivša....
Sljedeći dečko do kojeg mi je bilo stalo bio je i prvi koji mi je rekao volim te...
Da bi to tjedan dana kasnije pogazio s mojom najboljom prijateljicom...
Sad znam koliko su mu te riječi stvarno značile...
Tada se pojavio glumac koji je bio moja najduža veza... Bila sam stvarno dobra prema njemu, osim ponekih histeričnih ispada...
Ali za to ćemo okriviti PMS... Da bi me na kraju izdao...
Kao i dvojica prije njega....
A moj "princ na bijelom konju" na kraju je ispao samo konj...
Prva osoba koju sam zaista voljela... Koju zaista volim... A ponaša se prema meni kao da sam nitko - ništa...
Bezosjećajan je. Hladan je... Smeta mu svaka jebena sitnica koju ja napravim...
A ja ih sve radim iz ljubavi...
Gotovo....
K vragu i LJUBAV...
I vidm da nema nas više, da nisam ja tvoja jedina... Reci bar jednu riječ, prije nego srce izgori... Reci da mrziš me jer neću izdržati....
Udalji lagano, tijelo od tijela... Nek usne zadrhte - učini bar to... I kao da nečeš i nisi htjela... Da odložiš hladno - prsten na stol...
Post je objavljen 04.03.2008. u 20:07 sati.