Marketing
Krošnja
Dragi blogeri....
U svima nama živi puno skrivenih priča... puno nekih čudnih života.
Jednom smo već razgovarali o tome koju životinju doživljavamo najsličnijom sebi.... ali nikada nismo razgovarali koju biljku... npr. drvo doživljavamo najsličnijim sebi. Večeras sam malo čitala Enesa... i to pitanje postavila sebi. Odgovorila mi je jedna stara tema... u kojoj sam se spontano pretvorila u stari hrast da bih mogla poslati poruku jednoj mladoj djevojci. Ne znam zašto sam odabrala baš to drvo.... ali eto... neka to ostane moj izbor.
Inače... posadila sam dosta drveća... pa čak i jedan drvored. Već sam vam pričala da volim slušati priče koje mi pričaju moje breze, javor i drugo drveće.
Sjećam se.... kako su bila malena drvca kad sam ih sadila... a sada je to već lijep park. Često sjedim na dvorištu... mislima se ušuškam u bogatu krošnju i razmišljam kako mene jednoga dana neće biti, a moje će drveće nekim novim dušama pričati priče.... pričat će im i o meni... a ja se samo nadam da će pod njihovim krošnjama i u budućnosti sjediti netko tko će ih voljeti ovako... kao ih ja volim.... i netko tko će slušati što to šumi taj čudesni svijet čarobnih krošnji.
Koje je vaše drvo blogeri? I zašto ste baš to drvo odabrali?
A sada pročitajte pjesmu koju vam je zašumio jedan jasen....
KORIJEN S KRILIMA
Dugo sam letio u prazno.
Treba na zemlju stati.
Uspravno iz nje rasti.
Uspravno umirati.
Ptice su šumi krila,
a šuma pticama korijen.
List ne leti od sebe,
on biva olujom gonjen.
Pod zemljom i u zraku
u isti mah drvece živi.
Drvo je most što diše
izmedju mrtvih i živih.
I kada ogole grane,
cvrkut ih zazeleni.
Ja ništa rekao nisam:
to jasen šumi u meni.
Enes Kišević
p.s. Na slici je moja magnolija prošlog proljeća...
Post je objavljen 04.03.2008. u 19:38 sati.