Dali bih trebala ukinuti blog, odnosno prestati ga pisati ili... ili što ja znam... ostaviti ga, pa nek stoji, meni za uspomenu, tek tako da svaki put kad otvorim Internet explorer kliknem na ''Favorites'' i među gomilom linkova kliknem na svoj blog ''everything I hate, everything I love''...
Jer ipak sve što volim i mrzim nije na ovom blogu jer se meni lijenom horoskopskom Ovnu skoro pa više neda pisati o svemu i svačemu, a i nemam velik broj posjetitelja koji me čitaju, no to mi nije toliko ni bitno. Blog mi je prije neke 2 do 3 godine bio toliko zanimljiv da sam već promjenila jedan blog, odnosno ovaj sad mi je drugi po redu. Prije mi je bio toliko popularan da sam ga i ja imala potrebu napraviti i biti u trendu s onima koji su ga odavno imali, a sad, sad mi postaje dosadan. Odnosno, ne dosadan, već nemam potrebu kao neki ljudi svaki dan opisivati kao dnevnik na blogu, čak ni u obični ''papirnati'' dnevnik znam zaviriti i naškrabati pokoju riječ nakon par mjeseci. Možda bi voljela da mi blog bude među ''almost cool blogovima'' i da imam stotinjak blog komentara dnevno, no zaista mi to sad nije bitno, ali prije pola godine ili čak i godinu dana jest. No sad, baš me briga... hoće li me tko čitati il ne, ja znam da ja hoću.
A sad zašto sam u naslovu napisala P.S. Volim te, pa možda zato jer sam danas počela čitat bestseler Cecilie Ahern, i koji mi se već nakon 11 pročitanih poglavlja u 3 sata svidio i postao moja omiljena knjiga koju sam ikad pročitala, a čak nisam ni došla do kraja 51 poglavlja, a kamoli polovice knjige. Mislim da ću svih 380 stranica pročitat za manje od tjedan dana... I da se za kraj vratim rečenici s početka ovog posta.... ne, neću obrisati ovaj blog, već ću ga ostaviti za uspomenu, da navratim i pokoji put napišem neke pizdarije baš kao i sad...
Post je objavljen 04.03.2008. u 17:31 sati.