Sjedim
u klupi,
u prvom redu,
ploči na pogledu.
I gledam,
kako po njenom
glatkom,
crnom licu
rastu crteži,
brojke, slova -
znanja nova...
Jutros,
s kredom u ruci,
bijah u priličnoj muci.
Zadatak težak,
rješenje
nikako da kapne,
a ploča, čudno,
ni riječ da šapne.
Post je objavljen 04.03.2008. u 13:41 sati.