Ako postoji još zemaljskih ljudi
Onih iskonskih ,pravih pustinjskih duša
O narodu ovome neka svatko prosudi
U uvjetima vremenskim gdje caruje suša ...
Kažu kako pleme primitivno misli
Jer ne zna za tehniku i zvukove mašine
I u spilji drevnoj svi su se stisli
Tijela prekrivenog talogom prašine...
Pismo je u slikama ,neobičnih boja
Cijela povijest zapisana nečijom rukom
Prekriva ju crvenilo u nekoliko sloja
Nanešeni možda u starosti i mukom ...
Kako čovjek današnjice ubrzano sudi
Prema vanjskom liku izgrađuje šemu
I ne pita Aboriđana što mu on to nudi
Znanje koje stavlja "znanje" u radosnu dilemu ...
Dovoljno je uvidjeti lakoću kojom se kreću
U potrazi za malom kapljicom vode
Sa zahvalom u srcu svakom koga susreću
Stopala ih nose puteljcima slobode...
Zahvaljuju Majci Zemlji na staništu i hrani
Zahvaljuju Ocu Suncu na toplini kada grije
Svakom grmu, pojilištu, obrušenoj grani
Iz očiju im tada krijesnica mala sije...
Možda čovjek današnjice shvati jednog dana
Divljaštvo se krije u mržnji i bijesu
Dotaknut će ga tada Suza Aboriđana
Možda će poželjeti uživati u krijesu ...
Onoj maloj vatri što ju kremen pali
U zvjezdanoj noći Mliječnoga Puta
Kad osjeti plamen ,htjet će da zahvali
Duši Aboriđana koja nesputano luta...
Australian Aboriginal Music: Song with Didgeridoo
Post je objavljen 15.03.2008. u 00:13 sati.