Zanimljiva se podudarnost desila - dva romana u nas objavljena gotovo istodobno (Robert Perišić - Jay McInerney), ali jedan napisan 23 godine prije drugoga, a toliko nevjerovatnih sličnosti među njima.
Naravno, ne radi se o prepisivačini ili plagijatu nego o slučajnim sličnostima koje su uvjetovane globalizacijskim odnosno tranzicijskim procesima i činjenicom da mi danas živimo njujoršku stvarnost iz osamdesetih, sa medijskim žutilom, yuppiejima na kokainu, wannabe-celebrityima i party-animalsima svud oko sebe (a što tematizira McInerney u svom romanu).
Ovo što slijedi uvodne su rečenice iz moje kritike romana Jaya McInerneya 'Sjajna svjetla, velegrad' koju ćete uskoro biti u prilici čitati, vjerovatno u Vijencu :
Da je svoj roman 'Naš čovjek na terenu' Robert Perišić pisao pod utjecajem proza Frederica Beigbedera neki su kritičari već istaknuli, a to je vjerovatno i točno. Međutim, čitajući 'Sjajna svjetla, velegrad' roman Jaya McInerneya, u SAD-u izvorno objavljen davne 1984. godine a koji je svoj hrvatski prijevod doživio otprilike istodobno s izlaskom Perišićeva romana, nemoguće je ne zamijetiti mnogobrojne, vrlo velike sličnosti.
Oba su romana urbano ambijentirana (New York i Zagreb) i za glavnog junaka imaju mladog čovjeka zaposlenog u tiskanom mediju a koji nastoji izbrisati iz svijesti svoje provincijalno porijeklo, oba se romana između ostaloga bave i odnosima među ljudima unutar jedne novinske redakcije, u oba romana glavni junak biva napušten od djevojke odnosno supruge a također i oba junaka, zbog svoje neodgovornosti i ležernog pristupa poslu, ostaju bez radnog mjesta.
Međutim, osim spomenutih sličnosti u fabuli ova dva romana povezuje i tematizacija identiteta, odnosno oba romana za protagoniste imaju likove koji preispituju svoje mjesto u društvu kao i svoj dosadašnji način života, pri čemu je upravo njihova profesija ta koja oblikuje njihovo ponašanje, stavove i pogled na svijet, a što sve, gubitkom posla, postaje narušeno i relativizirano, tako da se ispostavlja kako ti ljudi nemaju definiranu osobnost već pokušavaju utjeloviti i živjeti vlastitu predodžbu o "čovjeku na terenu medija", pa žive onako kako zamišljaju da bi mladi urbani intelektualac zaposlen u medijima trebao živjeti. A što je posebno zanimljivo, u oba se slučaja dolazak rođaka, odnosno brata iz provincije ispostavlja točkom preokreta nakon koje se njihov svijet urušava, a oni osvješćuju iskonstruiranost, odnosno fragilnost vlastitog identiteta.
Također valja istaknuti i to kako u oba romana autori koriste lik junakove djevojke odnosno supruge za tematizaciju načina na koji slava, odnosno zanimanje medija utječu na ponašanje ljudi, uzrokujući promjenu ponašanja i promjenu doživljavanja vlastite osobe - kod Perišića je riječ o glumici koja dobija prvu veliku ulogu u kazalištu a slijedom toga i tzv. pet minuta medijske slave, dok se kod McInerenya radi o manekenki u usponu.
(NASTAVAK SLIJEDI...)
Napisao Božidar Alajbegović
Eto, Perišića ste vjerovatno već pročitali, a sad posegnite za romanom Jaya McInerneya (izd. Fraktura) i uspoređujte do mile volje...