Na mail CNN bloga pristigli su vrlo zanimljivi materijali koji odlično ocrtavaju čime se to SOA bavi i koliko su u biti nesposobni te kako iz SOA-e cure povjerljivi podaci na sve strane, a jedina osoba koju su u stanju okriviti je glasnik tih informacija, Željko Peratović. U SOA-inoj analizi (koju u cijelosti možete skinuti ovdje) poimenice se spominju još i Romano Bolković, Vjekoslav Brajović i Željko Bagić.
Ono što je posebno zanimljivo u analizi je priznanje same SOA-e da njihovi agenti sudjeluju u komentarima bloga nastojeći teme razvodniti i amortizirati „štetu“. Tako se kao prikriveni agente navode komentatori pod pseudonimima „Aleluja“, „Križar“, „Lujka“ i „Antimon“ (btw. vrlo „maštoviti“ pseudonimi). Ne moramo posebno ni navoditi da u SOA-i sve tekstove smatraju neistinama.
U popratnom dopisu SOA-e državnom odvjetniku Mladenu Bajiću, Željka Peratovića se pak optužuje da je skoro pa državni neprijatelj broj jedan koji je svojim tekstovima i objavljenim dokumentima nanio veliku štetu, pa čak i usporio pristupanje Hrvatske u Euro-Atlantske integracije. Neka Pedro visi!
Ostaje jedino nejasno kako to SOA misli da je Peratović nanio štetu SOA-i i usporio pristupanje Hrvatske u famozne integracije ako je objavljivao laži? Kako to jedan bloger i samostalni novinar koji momentalno nigdje nije zaposlen uspijeva ugrožavati nacionalnu sigurnost? Sve ovo podsjeća na ona mračna vremena kada se vlast održavala sijući strah od državnih neprijatelja, stranih plaćenika i kontrarevolucionarnih elemenata.
Stvar je u zbilji potpuno drukčija. Odabir kadrova u SOA-i po rodijačkom principu doveo je do ovoga što je SOA danas, trula bačva iz koje curi na sve strane. Način na koji su ovi dokumenti došli do nas govori tome u prilog.
Post je objavljen 04.03.2008. u 09:59 sati.