Lahor tebe
i čežnja tvoja
na vrhovima prstiju
budi usnule sokove moga proljeća.
A meni se ne da
prenuti
Opet iz udobna zimskog sna.
Proljeća postaju zamorna,
ali ti
Slatko sebičan
zoveš, budiš, smetaš.
Morat ću opet
(ipak)
odagnati drijemež.
Pohrliti tebi (Tebi)
Punim jedrima ususret.
Post je objavljen 04.03.2008. u 08:23 sati.