Bacim oko ponekad na neke drage mi poetske trudbenice, kao Satie i Milica Šamšalović, prva se ušutila nešto, druga je nestala... proljeće?
Pa me našlo da sam napišem jednu. I muški pišu poeziju, zar ne?
***ODLAZAK POEZIJE***
Poezija je pobjegla odavde.
Kad smo srušili semiramidine vrtove izmaštane dječjom voljom odraslih,
kad smo Odiseja vratili izboranoj starici, razmaženoj, ogorčenoj robovlasnici,
a Adonisa jednostavno prepustili starim pederima,
izgubili smo nevinost.
Naivnost djece predobrih roditelja.
Kavafis plače za Aleksandrijom, Lorca dodaje
"daleka i sama",
Herbertov Cogito misli i baš mu ne ide, muče ga hemoroidi,
a Marina...Marina se smrzava u vječnom ruskom okovu leda oko vrele duše.
***********
Post je objavljen 04.03.2008. u 06:04 sati.