Pregled posta

U gradu ni žive duše, upeklo sunce i mislim si ja dok koračam ...
kako je Meksikancima???
Svi govore da je to lijen narod koji se samo izležava i ništa
ne rade kad upeče sunce.
Ono… sombrero od balkona do partera (čitaj od glave do pete)…
i nanaju
Uz tekiljeros pojedu onoga crva koji je ionako
pijan od sreće :partia:pa mu svejedno jeli u boci
ili će kliznuti kao Speedy Gonzales u njihov trbuh
gdje mu je još gore nego da je na Popokatepetlu
gdje sve pali i žari .
E takav ti je život meksičkih crva iz boce .

Koračam dalje…
noge mi do pol suknje pocrnile, a ispod bolje da se ne gleda .
Zato se kupam navečer… onda mi je boja izjednačena .
I tako žurno uz pijacu… pa uz rivu , a tamo golotinje... na jahtama i jahticama ...sirotinja

Ajme pogledam sandale a ono jedna se malo olabavila pa vidim
bijelu rigu , to ti ga dođe da mogu hodat i bosa ,
svi bi me pitali koji je to model - bosonogi rekla bi ja njima

Moj unutarnji monolog slijedi.
možda se obogatim kao onaj jadničak koji je imao samo
jedne traperice podrapane na koljenima.

Sve to vidi neki pametan čovjek od biznisa i napravi modu .
Cijena... ne pitaj možda pilot girl zna koliko je to visoko… ipak ona leti .
Narod kupuje kao lud , a nekad ako si imao podrapane hlače i zakrpu
na turu bio si sirotinja .
Doktori uglavnom imaju sve više i više posla ,
pa trebalo bi im povećat plaću zbog epidemije prehlađenih koljena .

A sjećam se kad sam bila mala kako sam jurcala bosa. Ajme kako je to bilo lijepo.
Nije bilo toliko smeća.
Ljudi nisu bili nekulturni i bacali boce i ostalo smeće,
a ni stakalca nije bilo.
Pazilo se na red .

Naš škovacin bio je pravi čovjek.
Da je danas živ bio bi zaštitar , jer danas svi imaju zaštitara ,
a ako nemaš, onda nisi u modi.
Ma tko je onda čuvao kantu za smeće da ne dobije noge,
a danas se proizvode kante za smeće sa kotačićima ,
kud ćeš lakšeg posla za odvest je negdje u hlad u neki drugi kraj grada.

Eto me uz kantu i doma sam .
A ‘ko će nać' ključeve sad?!
Zaronim tako ka podmornica , znate kakve su ženske torbice ..dubina ..ambis .
E sad…izvadim snop ključeva … svi isti i sad ti znaj.
Tu obično potrošim 5 minuta dok se dogovorim
sa metalnim prijateljima.
Uvijek ista procedura-ovaj neće , ovaj nije htio ,
ovaj je od neke druge kuće , ovaj od šupe ,
od posla i nije taj pa ono sljedeći …
kao u životu. Koji je onaj pravi?!

Evo moje obojene noge ušle u kuću .
Odložila sam sve rekvizite.
Vani vrućina i što mi je preostalo nego malo prileći.
Finica je odrijemala od trgovine do kuće i nastavila.
Evo ti na , ona mi dođe kao tabletica za spavanje.
Vidim joj sklopljene okice i odem i ja malo nanati.

Pa pravit ću se da sam Meksikanka.
Sad ih razumijem.
Pa tko bi mogao bilo što radit po ovoj vrućini…živio Meksiko !!!!!

Sat vremena kasnije ,
Finica se kao urica probudila i ritual znate .
Dok sam je hranila pričala sam joj što sam sanjala .
Legla je potrbuške kad se napapala i odslušala moje od sanjane snove.

A što sam sanjala