Sjedim veceras ovdje.Sve me podsjeca na tebe.Pitam se da li pomislis na mene? Da li ti imalo falim?
Zeljela bih jos jednu sansu.Znam da se nebi nista promjenilo,ali htjela bih jos jednu sansu.
Umorna sam vec od suza,od piljenja u monitor da vidim kada ces doci online.To ionako nema svrhe jer necemo pricati.Nemamo niti o cemu.
U meni se mjesaju stotine emocija.O soka,tuge,ljubavi,gotovo fizicke boli do osamljenosti,straha,ljutnje i bijesa.O da,bijesa.
Bijesa,jer sam se ja stvarno trudila. Makar sam duboko u sebi osjecala da nam se blizi kraj.Bijesa, jer si ti tako hladnokrvno sve prekinuo.Cak mi nisi ni dao priliku da budem ljuta na tebe i da ti to pokazem.
I dosta mi je tvojih prica o tome kako si se trudio zavoljeti me. jer... nisi se trudio.Barem ne zadnjih mjesec dana. Bio si sve hladniji i hladniji.I ja glupaca sto sam se trudila da te trgnem,da me primjetis... Vjerojatno sam ti bila presmjesna,svaki puta kad sam te pozvala van ili ti pokazala sto osjecam prema tebi i kako me povrijede tvoji postupci.
I ne,duso...nisi me uopznao.Ne znas niti koji mi je omiljeni bend. Toliko si povrsan i plitak da mislis da se ovako oblacim samo radi glazbe koju slusam.Znas li koliko me to povrijedilo?
Jos imas i obraza traziti od mene da budemo prijatelji!?I traziti od mene da se ponekad cujemo,odemo na kavu.... i najbolje od svega... ti bi mene ponekad zagrlio.A niti ne znas sto meni znaci tvoj zagrljaj.
Post je objavljen 03.03.2008. u 22:30 sati.