Marketing
Kad ti prijatelji okrenu leđa...
Često se pitam, zašto baš ja uvjek patim? Zašto se zlo uvjek događa meni?
Zašto je tako teško naći iskrene peijatelje? Zašto su mi prijatelji okrenuli leđa? Probat ću odgovoriti na ta pitanja u ovom postu...
Zašto baš ja uvjek patim?
Na ovo pitanje nemam baš neki spremljeni odgovor. Vjerojatno patim zbog okoline u kojoj se nalazim... Neznam... Stvarno mi je teško živjeti kako živim. Posvuda laž, sebičnost, mržnja... Sigurna sam da ima još ljudi kao ja, koji pate... Ali šute...I ja šutim... Ali, pazite što vam sada govorim: Jednog ćemo dana, mi tihi patioci, promjeniti ovaj zao svijet nabolje...A možda patim zbog sebe. Možda se nekome nesviđam onakva kakva sam... Možda se nekom nesviđam zato što nisam zla, ne lažem, i ne okrećem drugima leđa... Ako je tako, mrzite me, šta ću vam ja, jer ja se ne mjenjam...
Zašto se zlo uvjek događa meni?
Ni na ovo pitanje nemam baš neki odgovor... Možda mi je zlo zapisano u zvjezdama, ili...
Zašto je teško naći iskrene prijatelje?
odgovor je jednostavan- zato što su na PRAGU IZUMIRANJA! Iskrenih je prijatelja malo, sve manje i manje. Naći iskrenog prijatelja je kao naći iglu u sijenu...
Zašto su mi prijatelji okrenuli leđa?
A neznam, pitajte njih... A šalim se, naravno. Odgovorit ću i na zadnje pitanje. Nisu mi prijatelji okrenuli leđa. Oni mi NISU prijatelji jer da jesu nebi mi to napravili. oni su, kako ih ja zovem, prijatelji samo kad im odgovara, a kad ne možeš i krepat šta se njih tiče... Ako se netko možda prepoznao u ovome, nek zna da me povrijedio. I nek se ne kaje jer je za kajanje kasno. Neću reć šta je bilo i tko mi je to napravio. Previše sam bolja od njih da bi se spoštala na njihovu razinu. Sa zadovoljstvom ću ih ostaviti Bogu pa nek im oprašta, jer neznam mogu li više opraštati, previše sam toga već oprostila... Jedva čekam novi dan, da mi sunce obriše suze sa očiju, a svježi povjetarac otpuše zlobu i tugu daleko, što dalje od mene...
Post je objavljen 03.03.2008. u 15:59 sati.