Marketing
Vesela kupovina !
Tako smo ja i Finica krenule u kupovinu.
Znate kako je kad ulazite u prodajne centre...
postoje mnogi znakovi koji upućuju kupce kako se moraju ponašati .
No, mi smo ovaj put zaobišle sva ta pravila ponašanja.
Uzela sam košaricu i u nju odložila svoju torbu,
a Finicu sam držala u platnenoj vrećici.
Prvo smo kupile kruh.
Ona je bila jako znatiželjna pa je stalno izvirivala.
Potom sam krenula u smjeru polica sa voćem i povrćem.
Osjetila sam da nas netko prati !!!
- ma osjetiš to na leđima istog trenutka.
Izabrala sam jabuke, mandarinke , kivi , poriluk ,salatu i krenula prema blagajni .
Kako sam sve to trpala , moja torba je ostala
na dnu pa ju je bilo teško izvući.
Čekala sam red , a onaj pogled još je bio prilijepljen na mojim leđima .
Znate kad vas netko promatra, nesvjesno se okrećete.
Okrenula sam se i ja.
Primijetila sam da me prodavačica prati, ali kada sam ju pogledala
u trenu se snašla i nešto počela slagati po policama .
Evo nas na blagajni.
Podigla sam košaricu i blagajnica je počela provlačiti namirnice.
Nisam niti primijetila…
odjednom se na blagajni stvorila gospođa koja je slagala police.
Što imate u vrećici ?-strogo je upitala.
Pogledala sam je znajući na što cilja i odgovorih.
• Ježa
• Nemojte Vi meni... ma kakav jež ?
A što ću sada, nije prošao jedan dan a Finica već otkrivena.
Zavukla sam ruku u vrećicu, pogledavši Finicu ..pomislim
što je tu je…moraš u javnost .
Izvukla sam je i pokazala gospođi, a njoj se strogo lice razvuklo u smiješak od usta do usta.
Komplimenti padaju sve u šesnaest .
Poželim tada biti mali ježić …
koliko bih komplimenata dobila u par sekundi.
Blagajnica otrči do polica voća i povrća i donese list salate.
Pokušala sam objasniti prodavačici .
• Ona je još mala i ne jede salatu, a ako baš želite dajte i mami ježici jednu poveću glavicu. 
Par kupaca je ušlo u trgovinu, a neki su čekali da kupe kruh .
Prodavačice su se sjatile oko mene i male Finice oduševljene…nisu primjećivale nikoga .
Ne sjećam se da sam ih vidjela tako raspoložene .
Znate kako je to , moraju promatrati kupce , slagati police,
čistiti i tko bi se pritom mogao smijati.
I tako…olakšan mi je novčanik- platile smo račun,
a na poklon dobile veliki list salate.
Prodavačice su nas lijepo ispratile velikim smiješkom.
Taj smiješak kod prodavačica se nastavio i kasnije
kad bi dolazila u kupovinu.
Prije pozdrava pitale su kako je Finica ,
a tek onda kako ste Vi.
Ima toga još… budite strpljivi do sljedećeg nastavka.
Pusa koja ne bode
Post je objavljen 03.03.2008. u 15:30 sati.