Tužna prilika
Još nekoliko minuta ostaje do kraja života moga, zato pišem par riječi sadržaja života svog. Ostavljam ovaj papir na stolu svoje sobe, ne krivi majko sebe što se desilo tako, morala sam to učiniti jer sam ga voljela ludo. Ne mogu više podnijeti da drugu gledam s njim bolje je ipak umrijeti, završiti jednom s tim. Ne želim više živjeti jer mi je dosta svega, zato se moram ubiti da zaboravim njega. Bila sam suviše zaljubljena, al' on to nije znao bio je sretan s drugom njoj je sve poklanjao. Zbog moje smrti majko nemoj njega kriviti, vjeruj mi on nije znao da ću se ubiti. Željela bih samo da ga vidim, da mu kažem par riječi, tada bih bila najiskrenija, htjela bih mu istinu reći. Možda bih i njemu bilo žao, al nebi htjela nanositi mu bol, da i njemu život zagorčim. Ne želim jer znam da ju voli.
Ovu pjesmu pišem samo za tebe jer ne znam dali je ona stvarnost ili san, drugima sam poklanjala svu ljubav i sebe, a tebi nisam uspjela taj jedan dan, drugima sam dala noći i dane. Pisala im kao što se u zanosu piše, ali kad sve prođe i nestane shvati da imam jedan dan ljubavi više, za jedan dan ništa se ne može, samo da neke lude strasti planu, javi se želja da se takvi dani množe, ali i onih sati za tren nestane. Nisam mogla u ljubavi da istrajem, valjda je i slabost stvorena za ljude, umjesto toga pismo ti ovo dajem ako hoćeš neka tvoje bude.
Oprosti
Oprosti mi mama za sve patnje i boli nisam mogla drugačije jer moje ga srce voli. Nekad smo bili zajedno a on sada drugu ženu ima, a ja nešto najljepše na svijetu njegovog sina. Dok noć pada na ovaj grad, ja znam da više živjeti neću, zavoljela sam jednog crnog čovjeka, a crni muškarci ne donose sreću. Molim te mama pričuvaj maleno moje, jer ono je majko dijete kćeri tvoje, pričaj mu ponekad o životu njegove majke, pokaži mu očevu sliku, neka na oca ima lijepu uspomenu, nauči ga da se raduje životu, da ponekad trpi i da čovjeka često boli, nauči ga da ne mrzi već da voli. Znam da više živjeti neću, ali pruži mom sinu što si pružila meni topao dom, ljubav i sreću. Kad mene više ne bude na svijetu tom, dovedi nekad i sina na grob moj. Oprosti mi majko kao što sam ja oprostila njemu, odgoji mog sina i hvala ti majko, hvala na svemu!
Tiho ja mlada grobu se spremam čemu da živim kad sreće nemam? Onog kog volim taj ne voli mene za njim mi mlado srdašce vene. Umrijet ću jedne jesenje noći dok cijela priroda spi, znam da nitko plakati neće samo mati, a možda i ti, kad budeš prolazio kraj groba moga, gdje bude rasla trava, reći ćeš sebi, ovdje moja ljubav spava.
Post je objavljen 03.03.2008. u 14:27 sati.