Goran Ivanišević pomirio se sa svojom nevjenčanom suprugom Tanjom Dragović koja mu je oprostila navodni preljub s atraktivnom RTL-ovom voditeljicom Vanjom Halilović. Par je u nedjelju popodne ručao u restoranu As u Kraljevcu, a jeli su ribu.
Toj prevažnoj vijesti Jutrarnji je list danas posvetio pune dvije stranice i nagnao me da s vama, blogerima, podijelim svoja razmišljanja o potrebi zakonske zaštite tuđe privatnosti svaki put kada u pitanju nije javni interes.
Goran Ivanišević slavan je tenisač i zajedno s drugim sportašima, glumcima ili glazbenicima privlači novinare, no taj opravdan interes, čini mi se, ovoga puta je ne samo prešao sve granice dobrog ukusa, nego, vidi se to po Goranovoj reakciji, ozbiljno i grubo povrijedio njegovo pravo na privatnost.
Što se događa u Goranovu braku mene osobno ne zanima, a ne vidim ni da postoji neki osobito opravdan javni interes da bi znatiželjnici koji žive svoje prazne, dosadne, sive živote, pokriveni njime, njuškali po tuđem braku i licemjerno se naslađivali indiskrecijama. Sve što se u tome braku događa, tiče se supružnika samih i samo njih. Nečiji brak samo je središte njegove privatnosti i javno u medijima objavljivati detalje iz toga braka, trebalo bi, čini mi se, zabraniti posebnim zakonom o zaštiti privatnosti.
Goran i Tanja imaju malodobnu djecu, a sve što se o Goranovoj navodnoj nevjeri objavljivalo, ostaje pohranjeno u novinskim arhivama. Jednoga dana, ako neko od Goranove djece poželi pročitati sve što su novine objavile o njegovu ocu, naići će nužno i na sve te ružne i posve nepotrebne članke o njegovoj privatnosti, koji nisu služili ničemu drugome nego da izdavači, iznoseći pikanterije o nečijem privatnom životu, podignu tiražu svojih novina i zarade što više novca.
Podsjeća me to i na Severininu priču. Pjevačica i njezin tadašnji partner snimili su se za svoju privatnu arhivu. Snimka je bila pohranjena na privatnom računalu. Računalo se pokvarilo, a Severina je, prije nego ga je odnijela na servis, izbrisala spornu snimku, ne znajući da je ona ipak ostala sačuvana na hard disku računala. Serviser ju je izvadio iz tuđeg računala i objavio. Snimka nije napravljena za javno objavljivanje, bila je posve privatne naravi, a ni ovdje, kao ni u goranovu slučaju, ne postoji nikakav jasan javni interes da se objavljuju snimke iz nečijeg intimnog života. Severina za sada nema djece, ali jednoga dana može zasnovati obitelj, roditi djecu i ta će djeca trajno biti izložena riziku da nabasaju na tragove sporne snimke.
Tajno praćenje i snimanje poznatih osoba postalo je industrija na kojoj se zarađuju milijarde dolara, ali mislim da je posve opravdano postaviti javno pitanje: što je tu važnije, nečija zarada ili tuđe pravo da njegova privatnost bude zaštićena.
Mi u Hrvatskoj imamo Zakon o zaštiti osobnih podataka, ali mislim da bi nam trebao i poseban zakon o zaštiti privatnosti kojim bi se zabranilo javno objavljivanje detalja iz nečijeg privatnog života, bez obzira na to koliko osoba čije se indiskrecije javno iznose bila slavna ili poznata. Zabrana bi se odnosila na tisak i televiziju, jer je posve jasno da se internetski portali ne bi mogli kontrolirati. Internet je najdemokratskiji medij, ali razlika između njega i novina je ta što na internetu morate tražiti određeni podatak, a novine vam taj podatak same nude k tome sugerirajući njegovu istinitost.
Eto, sada iščekujem vaše komentare, vaša razmišljanja o ovoj temi. Na svakom pojedinom unaprijed vam zahvaljujem.
Post je objavljen 03.03.2008. u 12:58 sati.