Želim...
Ne znam... Zapravo znam što želim...ono jedino što želim... Želim biti medju zvijezdama i ostati medju njima...Ne to nisu one zvijezde na koje mislite koje gledate iz dana u dan na telkama, gledate njihove promašaje i uspjehe... Ja zelim biti medju onim zvijezdama na koje su mnogi zaboravili...koje u svakom trenutku mozes vidjeti i iznova diviti se njihovoj ljepoti...ja zelim biti medju zvijezdama na nebu...
Proviri kroz prozor, ili izadji van...i vidjet ces sve...Proslost, sadasnjost buducnost, sve ces to dozivjeti u samo jednom pogledu...
Osjecam se tako usamljeno iako sam okruzena ljudima...Ali to nisu oni koje ja zelim oko sebe, bar ne svi...To nisu oni koje ja trebam...
Samo me pogleda na njih, jedan pogleda spašava...
One su te koje otjeruju tamu iz mojih misli, koje otjeruju gorcinu sto se danju nakuplja u srcu...One su moj izbavitelj...
Ne znam, možda si umisljam...al kad nocu hodam iz skole doma...I kad ih gledam...nema ljepšeg osjećaja, nema riječi kojom da opisem osjecaj...ni rijec ljubav nije dovoljna...
Iako ima milijun i vise zvijezda na nebu, medju kojima sam ja samo zrnce prasine osjećam se bitnom, nekome negdje bitnom, nekome sam negdje sve na svijetu...i to je jednostavno predivno...
Sve što trebam su olovka,par praznih listova, rock, par prijatelja i zvijezde...I ja sam tada najsretnija...
Nista me ne usrecuje kao pisanje, kao slikanje, kao čitanje, kao pecanje, kao rukomet, kao ples i glazba, kao zajebancija, kao...
Ništa....
I znam da me samo rijetki razumiju, u vecini slucaja ja njih razumijem i prije nego sto zavrse recenicu...No mene...
Cesto me i zaborave...i to oni koji kazu da je nemoguce...No makar ja ne zaboravim njih...
Cesto lazu i krse obecanja, cesto me optuzuju da sam hladna, no zapravo oni su...
Cesto me samo zele iskoristiti....
Cesto....ni ne znaju da postojim...Mozda je tako i najbolje...da...
Želim još samo ovo reci...naivna sam curica da...No to nije moj grijeh...Niti je grijeh sto svima prastam...Mozda je grijeh sto mislim da u svima ima iskrica dobrote, iako se pokaze suprotno... Nit je grijeh sto mi je stalo do svih, i do onih koje znam povrsno...
Ne, ja se ne predstavljam kao neka dobričina, ja nisam Majka Terezija...Ja samo ne znam mrziti, ja samo uvijek volim...meni je uvijek stalo i onda kad mnogima nije...Onda kad nikome nije....
Da li si me ikada volio?
Gdje je nestala...
Gdje je nestao...
Onaj koji me volio i
ljubio ovoga ljeta?
U što se pretvorio
čovjek moga sna?
U bezvrijednu kopiju...
Gdje je nestala moja
bijela vrana?
U što se pretvorila ova
ljubav naša?
Da li si ikada postojao?
Iza čije maske si se skrivao...?
Da li si me ikada volio?
Post je objavljen 02.03.2008. u 20:15 sati.